Hobiji 
živih posjetitelja trenutno. Do sada: duša.
Users online script by Stats and counter by
.
.
.
Posjetitelji od lipnja 2009.:
Razne statistike zadnjih posjeta:
07.2010. |
Većinu svojih divnih hobija i ljubavi sam zadnjih godina, nažalost, zapustio.
ELEKTRONIKA
Kad sam išao u šesti ili sedmi razred osnovne škole, složio sam svoj prvi detektorski radioprijemnik na slušalice, prema shemi iz neke knjige. Povukao sam žicu između našeg i susjedovog tavana kao antenu i doveo ju u šupu - moje radno mjesto. Oduševljenje koje sam osjetio kad sam u slušalicama začuo muziku i govor lokalne radio stanice (Radio Zagreb) nikad nisam zaboravio. To me ponukalo da od džeparca kupim nekoliko otpornika, kondenzatora i dva-tri tranzistora. Eksperimentirao sam tada s malo složenijim spojevima i počeo hvatati i dalje i slabije stanice. Lemilo nisam imao pa sam spojeve radio omatanjem licni oko pinova komponenata.
Ti radioprijemnici iz šupe usmjerili su daljnji tijek mog života. Za mene više nisu postojale struke izvan elektronike. Upisao sam se u elektrotehničku školu. Uzbuđenja su se redala - kad sam kupio lemilo, pa prvi mali multimetar, kad sam napravio prvi stabilizirani izvor napona, kad sam prvi puta uspio popraviti televizor... Naravno, tada sam upoznao i druge koji vole elektroniku pa je bilo razmjene iskustava. Iz stručnih predmeta uvijek sam unaprijed znao predavano gradivo, dok sam se s poviješću, politikom i ekonomijom mučio.
Za vrijeme mog studija na tržištu su se počeli pojavljivati integrirani krugovi raznih tehnologija i namjena. Naravno da su me privukli kao pčelu cvijet i da ih je trebalo pomirisati, tj. pokušati nešto slagati s njima. Deset ili dvanaest godina nakon mog prvog detektorskog prijemnika napravio sam moj prvi FM UKW stereo prijemnik, koristeći se savjetima za aplikacije iz kataloga proizvođača čipova. Sve komponente osim onih za VF tuner spojio sam na protobordima, pa sam nakon mjesec - dva uživanja sve počupao da oslobodim protoborde za druge kreacije.
Zaposlio sam se kao razvojni projektant za mjerne sklopove, pa sam i na poslu nastavio uživati u svom najdugotrajnijem hobiju...
Dio jedne štampane pločice koju sam ja dizajnirao.
RIBIČIJA
Zadnjih godina zapustio sam jedan od mojih dragih hobija, ribičiju, i čekam priliku da opet u njemu uživam. Jer svaki dolazak na vodu za mene je prekrasan doživljaj, pa makar se vratio i smrznut, mokar i bez ribe.
Ivo Horvat i ja - Kupa kod Mahičnog
1. svibnja 2003. Prvi izlazak na vodu ove godine, prvenstveno zbog roštilja. Usput sam zabacio štapove i na kruh uhvatio ovog linjaka od 33,5cm. Nakon slikanja vratio sam ga u vodu, jer su linjaci u svibnju zaštićeni lovostajom. Osim njega, bilo je još desetak cvergla, mala babuška, žutoka...
A dan prekrasan, priroda divna (nekadašnji tok Odre), roštilj super (šnicli iz paca).
Ne spadam u onu vrstu ribiča koji uvijek uhvate velike ribe. Zadovoljan sam i s malim ribama, nemam ni kvalitetan pribor. Ipak je lijepo biti na vodi, u prirodi, naročito u zoru ili u sumrak, makar i izboden od komaraca.
FOTOGRAFIJA
Oko dvadeset pet godina koristio sam fotoaparat Canon AE-1, besmrtan kao Highlander. Sad je djed AE-1 otišao u zasluženu mirovinu. Moj digitalni fotoaparat je opet Canon. Sad se igram pred ekranom a ne u tamnoj komori.
Prije sam svoje crno-bijele snimke sam razvijao i izrađivao fotografije, igrajući se ekspozicijama, svjetlom, filterima, makro fotografijom, raznim vrstama papira, grafičkim filmom, tonerima, solarizacijom... Tko je pokušao isto, taj pozna ono nestrpljivo iščekivanje da se na papiru u razvijaču pojavi slika. Češnjak u cvatu
BILJKE
Nemam puno pogodnog prostora za ovaj hobi, ali volim ukrasno bilje i cvijeće i sadim ga i sijem ispred zgrade u kojoj imam stan. Na tih dvadesetak kvadrata od 2001. godine sadim i sijem različite cvjetnice i biljke lijepog lišća.
Posadio sam i razne vrste livadnog i šumskog cvijeća, i na moju radost, kad im dođe vrijeme - sve cvatu i bujaju. Veselje mi pomućuju jedino neodgovorni pojedinci (najblaži izraz), kad mi zgaze, polome ili počupaju cvijeće, ili kad moj cvjetnjak zamijene smetlištem. Rađanje cvjetnjaka
Graničice u cvjetnjaku, lipanj 2007. Moja breza
Iza zgrade, na livadi, blizu svog prozora, posadio sam 2002. u proljeće dva stabalca - brezu i orah. Breza se s jednog metra protegnula do sad (kolovoz 2008.) na desetak metara visine i počela mi se ljeti oduživati zelenilom, ugošćavanjem ptica i ugodnom hladovinom. Mali orah nešto sporije raste ali je ipak dosegao već oko sedam metara i od 2005. donosi plodove.
KUHANJE
Podsjetit ću vas na nešto: koliko ste puta s nestrpljenjem čekali obrok, zamišljajući fine okuse i mirise, gutajući slinu? I koliko ste puta, kušajući ponuđeno, deprimirano zaključili da to nije to? Purica suha, tvrda i žilava, piletina bezukusna, kao da jedete blato, varivo s premalo začina ili s krivim začinima, juha kojoj jedine kvalitete daju biber i sol... Restorani su preskupi za svakodnevne objede, barem nama koji imamo love koliko već imamo. Kupovanje gotove, konzervirane ili smrznute hrane je rješenje u nuždi (niti zdravo, niti ukusno).
E, zato sam ja iskoristio tri godine prinudnog samačkog života u inozemstvu i naučio kuhati po svom ukusu. Imao sam stroj za pranje suđa i to je bilo presudno za održanje mog morala. Ispočetka je bilo teško, zaprška je zagorijevala, palačinke kao geleri, meso as mentioned above, juhe i variva neslani, preslani, noklice (žličnjaci) kao kamenje.
Punjena paprika u izradi
Pomalo, ipak je krenulo. Počeo sam dobivati sve iskrenije komplimente od gostiju i namjernika. Svoj prvi cilj ostvario sam kad sam počeo praviti hranu koja je meni bila ukusna, a drugi, kad je moja žena zaključila da dobro kuham. Sve dalje je bio proces nadgradnje koji nikad neće završiti...
Što time dobivam? Hranu koju ja volim, na način kako ja volim i u vrijeme kad ja želim. Čovjeka veseli!
Roštiljanje je posebna priča, moja velika ljubav. Naročito u prirodi, na livadi uz rub šume ili uz rijeku.
Naravno, treba uzeti sa sobom mali, prijenosni roštilj, namirnice i pribor, kao i frižider s pićima.
Uz cvrkut ptica i žubor vode, te mirisan dim od ćevapa, šnicli, šampinjona, bataka, krumpira, kobasica..., u dragom društvu, u hladu... Ah!
Pečena janjeća rebrica
A ovo? Volite li to? Polako, treba najprije skuhati!
A ovo? Volite li to? Polako, treba najprije kuhati tri sata!
Priprema sarme
ŽIVOTINJE
Do polaska u srednju školu imao sam kujicu, mješanku Ronu, drago i bistro stvorenje, koja je uživala u mom društvu kao i ja u njenom. Bila je neka kombinacija jazavčara i njemačkog ovčara. Zbog selidbe iz kuće u stan morao sam ju pokloniti, bio sam premlad da sam odlučim drukčije. Dugo mi je nedostajala i prošlo je puno vremena prije nego što su mi ju uspjeli zamijeniti drugi ljubimci, pogodniji za boravak u stanu.
Od tada je kod mene uvijek lepršala neka ptičica, papigica tigrica, nimfa ili australske zebice. Zadnjih godina meni i mojoj obitelji društvo je pravio plavi papigić tigrić BBB (Bad Blue Boy), koji je nedavno, nažalost, uginuo. Jedno vrijeme, dok sam imao više prostora, imao sam i dva akvarija - veći, koji sam sam uredio, sa više vrsta ribica, sa biljkama koje sam donosio sa jezera, sa filterima, rasprskivačima, grijačem, termostatom vlastite izrade, i manji koji je služio kao mrijestilište. Tada sam i naučio dosta o akvaristici pa sam prilagođavao temperaturu, svjetlo, kemizam i tvrdoću vode potrebama onih vrsta ribica koje sam volio i udomljavao. Nadraže su mi životinje psi i ptice. Nijedan pas na ulici ne boji me se, niti se ja bojim njega. U trenutku se razvija povjerenje i prijateljstvo. Što se tiče ptica - apeliram na vašu samilost u vrijeme kad snijeg i led pokriju njihovu hranu i vodu - dajte im barem starog kruha i posudicu vode. To će mnogima od njih spasiti život. Kad zatopli, odužit će vam se, naravno, onako kako mogu i znaju - veselom pjesmom i uništavanjem muha i komaraca... Ringo i Ivica
U ljetu 2006. godine, dok se s koncerta na obližnjem stadionu razlijegao glas pjevačice Shakire, na parkiralištu pored zgrade našli smo malo mače. Mačkica duga petnaestak centimetara sakrila se ispod automobila, uplašena, mršava, gladna, zaprljana motornim uljem. Donijeli smo ju u stan, nahranili, napojili, očistili. Odvezao sam ju k veterinaru. Liječili smo ju i njegovali. Mislio sam ju zadržati samo dok ne ojača ali – ostala je, izrasla u zdravu, prpošnu, zaigranu i maznu mačku. Zove se Shakira.
Shakira - dok je bila mala
Shakirine vragolije
KNJIŽEVNOST
Čitam i pišem.
Čitam sve: Osim stručne literature iz raznih područja (elektronika, nauka, tehnika, priroda, akvaristika, vrtlarstvo), čitam i beletristiku. Najviše volim romane - pustolovne, trilere, krimiće, poneki autobiografski (ako je pisan osjećajno, ne samo nabrajanjem činjenica i datuma).
Pišem prozu i poeziju, za djecu i odrasle, na standardnom hrvatskom, na kajkavskom narječju i na engleskom. Ponešto od toga možete pronaći i na ovim stranicama.
|
