Ivica Smolec x

Hobbies  

 

 

Ponešto o mojim najboljim prijateljima Moje pjesme i pjesme drugih autora Počeci mog proznog rada Kratke priče Ulomak iz mog prvog, nagrađenog romana Zbirka pjesama posvećenih mojoj ženi Priče i pjesme za djecu Posvećeno ljudima i psima Događaji kojima sam bio sudionik Za opuštanje ljudi koji se vole smijati na tuđi, ali i na svoj račun Ako mi želite pisati... Sadržaj stranica i knjiga gostiju

  
 

Elektronika
Ribičija
Fotografija
Filatelija
Kulinarstvo
Biljke
Životinje
Književnost

                                

  

 

 

 

 

 

 

 

 

Elektronika

Kad sam išao u šesti ili sedmi razred osnovne škole, složio sam svoj prvi detektorski radioprijemnik na slušalice, prema shemi iz neke knjige. Povukao sam žicu između našeg i susjedovog tavana kao antenu i doveo ju u šupu - moje radno mjesto. Oduševljenje koje sam osjetio kad sam u slušalicama začuo muziku i govor lokalne radio stanice (Radio Zagreb) nikad nisam zaboravio. To me ponukalo da od džeparca kupim nekoliko otpornika, kondenzatora i dva-tri tranzistora. Eksperimentirao sam tada s malo složenijim spojevima i počeo hvatati i dalje i slabije stanice. Lemilo nisam imao pa sam spojeve radio omatanjem licni oko pinova komponenata.
Ti radioprijemnici iz šupe usmjerili su daljnji tok mog života. Za mene više nisu postojale struke izvan elektronike. Upisao sam se u elektrotehničku školu. Uzbuđenja su se redala - kad sam kupio lemilo, pa prvi mali multimetar, kad sam napravio prvi stabilizirani izvor napona, kad sam prvi puta uspio popraviti televizor... Naravno, tada sam upoznao i druge koji vole elektroniku pa je bilo razmjene iskustava. Iz stručnih predmeta uvijek sam unaprijed znao predavano gradivo, dok sam se s poviješću, politikom i ekonomijom mučio.
Za vrijeme mog studija na tržištu su se počeli pojavljivati integrirani krugovi raznih tehnologija i namjena. Naravno da su me privukli kao pčelu cvijet i da ih je trebalo pomirisati, tj. pokušati nešto slagati s njima. Deset ili dvanaest godina nakon mog prvog detektorskog prijemnika napravio sam moj prvi FM UKW stereo prijemnik, koristeći se savjetima za aplikacije iz kataloga proizvođača čipova. Sve osim VF tunera bilo je na protobordima, pa sam nakon mjesec - dva uživanja sve počupao da oslobodim protoborde za druge kreacije.
Zaposlio sam se kao razvojni projektant za mjerne sklopove, pa sam i na poslu nastavio uživati u svom najdugotrajnijem hobiju...

Štampana pločica

Dio jedne štampane pločice koju sam ja dizajnirao.

 Na početak stranice

 

 

Ribičija               

U zadnjih pet godina zapustio sam jedan od mojih dragih hobija - ribičiju. Naime, veći dio vremena provodio sam na putu, u inozemstvu, a pošto ribolov zahtijeva uvijek i izvjesne pripreme, rijetko sam bio u prilici da si organiziram kvalitetniji izlazak na vodu. Naravno, i rezultati tih rijetkih pokušaja su bili u skladu s pripremama - u ribara mokre gaće... Ipak, svaki dolazak na vodu za mene je prekrasan doživljaj, pa makar se vratio i smrznut, mokar i bez ribe.
Nadam se da ću se u budućnosti moći više posvetiti ovoj mojoj strasti...

Ivo Horvat i ja na Kupi

Ivo Horvat i ja na Kupi kod Mahičnog

 

Linjak

Na mrtvoj Odri

01.05.2003. - prvi izlazak na vodu ove godine, prvenstveno zbog roštilja. Usput sam zabacio štapove i na kruh uhvatio ovog linjaka od 33,5cm. Nakon slikanja vratio sam ga u vodu, jer su linjaci u Svibnju zaštićeni lovostajom. Osim njega, bilo je još desetak cvergla, mala babuška, žutoka...
A dan prekrasan, priroda divna (nekadašnji tok Odre), roštilj super (šnicli iz paca).

Ne spadam u onu vrstu ribiča koji uvijek uhvate velike ribe. Zadovoljan sam i s malim ribama, nemam ni kvalitetan pribor. Ipak je lijepo biti na vodi, u prirodi, naročito u zoru ili u sumrak, makar i izboden od komaraca.

 

 Na početak stranice

 

Fotografija

Oko dvadeset pet godina koristio sam fotoaparat Canon AE-1, besmrtan kao Highlander. Sad je djed AE-1 otišao u zasluženu mirovinu.
Moj novi, digitalni, fotoaparat je opet Canon. Sad ću se igrati pred ekranom a ne u tamnoj komori.
Počeo sam kreirati albume slika na adresi
http://picasaweb.google.com/vodeteku.

Prije sam svoje crno-bijele snimke sam razvijao i izrađivao fotografije, igrajući se ekspozicijama, svjetlom, filterima, makro fotografijom, raznim vrstama papira, grafičkim filmom, tonerima, solarizacijom...   Tko je pokušao isto, taj pozna ono nestrpljivo iščekivanje da se na papiru u razvijaču pojavi slika.

 

  Na početak stranice

 

Rezervne slike

 



Češnjak u cvatu

Češnjak u cvatu

 

 

Livadno cvijeće


Cvijet 1

Biljke

Nemam puno pogodnog prostora za ovaj hobi, ali volim ukrasno bilje i cvijeće i sadim ga i sijem ispred zgrade u kojoj imam stan. Na tih dvadesetak kvadrata od 2001. godine sadim i sijem različite cvjetnice i biljke lijepog lišća.  Posadio sam i razne vrste livadnog i šumskog cvijeća, i na moju radost, kad im dođe vrijeme - sve cvatu i bujaju. Veselje mi pomućuju jedino neodgovorni pojedinci ( najblaži izraz ), kad mi zgaze, polome ili počupaju cvijeće, ili kad moj cvjetnjak zamijene smetlištem.

Iza zgrade, na livadi, posadio sam 2002. u proljeće dva stabalca - brezu i orah. Breza se s jednog metra protegnula do sad (siječanj 2007.) na osam metara  i počela mi se ljeti oduživati zelenilom, ugošćavanjem ptica i ugodnom hladovinom. Mali orah nešto sporije raste jer mu kidaju grane, ali je ipak dosegao već četiri metra visine i jesenas je donio prvih dvanaest plodova.

Moja breza

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Na početak stranice

 

Filatelija

Unatrag dvije - tri godine počeo sam skupljati poštanske marke, bez puno filozofiranja o njihovoj vrijednosti, o serijama, itd. Skupljam marke iz cijelog svijeta, nove i stare, poništene i netaknute. Na žalost, zbog nedostatka vremena za sada mi ovaj hobi miruje (nisam još ni razvrstao nekoliko stotina maraka).
Za razmjenu duplikata možete se obratiti gospodinu Jakovu Oštariću  koji se bavi filatelijom na sličan način. 

 Na početak stranice

 

Kuhanje

Podsjetit ću vas na nešto: koliko ste puta s nestrpljenjem čekali obrok, zamišljajući fine okuse i mirise, gutajući slinu? I koliko ste puta, kušajući ponuđeno, deprimirano zaključili da to nije to? Purica suha, tvrda i žilava, piletina bezukusna, kao da jedete blato, varivo s premalo začina ili s krivim začinima, juha kojoj jedine kvalitete daju biber i sol... Restorani su preskupi za svakodnevne objede, barem nama koji imamo love koliko već imamo. Kupovanje gotove, konzervirane ili smrznute hrane je rješenje u nuždi (niti zdravo, niti ukusno). E, zato sam ja iskoristio tri godine prinudnog samačkog života u inozemstvu i naučio kuhati po svom ukusu. Imao sam stroj za pranje suđa i to je bilo presudno za održanje mog morala. Ispočetka je bilo teško, zaprška je zagorijevala, palačinke kao geleri, meso as mentioned above, juhe i variva neslani, preslani, noklice (žličnjaci) kao kamenje. Pomalo, ipak je krenulo. Počeo sam dobivati sve iskrenije komplimente od gostiju i namjernika. Svoj prvi cilj ostvario sam kad sam počeo praviti hranu koja je meni bila ukusna, a drugi, kad je moja žena zaključila da dobro kuham. Sve dalje je bio proces nadgradnje koji nikad neće završiti...
Što time dobivam? Hranu koju ja volim, na način kako ja volim i u vrijeme kad ja želim. Čovjeka veseli!

Roštiljanje je posebna priča, moja velika ljubav. Naročito u prirodi, na livadi uz rub šume ili uz rijeku. Naravno, treba uzeti sa sobom mali, prijenosni roštilj, namirnice i pribor, kao i frižider s pićima. Uz cvrkut ptica i žubor vode, te mirisan dim od ćevapa, šnicli, šampinjona, bataka, krumpira, kobasica..., u dragom društvu, u hladu... Ah!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Na početak stranice



Punjena paprika

Priprema punjene paprike

 

Sarma

Sarma u izradi

 

Pečena janjeća rebra

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Janjeća rebrica

 

 

 

Ringo i Ivica

Ringo i ja

Životinje 

Do polaska u srednju školu imao sam kujicu, mješanku Ronu, drago i bistro stvorenje, koja je uživala u mom društvu kao i ja u njenom. Bila je neka kombinacija jazavčara i njemačkog ovčara. Zbog selidbe iz kuće u stan morao sam ju pokloniti, bio sam premlad da sam odlučim drukčije. Dugo mi je nedostajala i prošlo je puno vremena prije nego što su mi ju uspjeli zamijeniti drugi ljubimci, pogodniji za boravak u stanu.

Od tada do danas kod mene ćete uvijek naći barem ptičicu, papigicu tigricu, nimfu ili australske zebice. Zadnjih godina meni i mojoj obitelji društvo je pravio plavi papigić tigrić BBB (Bad Blue Boy), koji je nedavno, nažalost, uginuo. Jedno vrijeme, dok sam imao više prostora, imao sam i dva akvarija - veći, koji sam sam uredio, sa više vrsta ribica, sa biljkama koje sam donosio sa jezera, sa filterima, rasprskivačima, grijačem, termostatom vlastite izrade, i manji koji je služio kao mrijestilište. Tada sam i naučio dosta o akvaristici pa sam prilagođavao temperaturu, svjetlo, kemizam i tvrdoću vode potrebama onih vrsta ribica koje sam volio i udomljavao.

Nadraže su mi životinje psi i ptice. Nijedan pas na ulici ne boji me se, niti se ja bojim njega. U trenutku se razvija povjerenje i prijateljstvo. Što se tiče ptica - apeliram na vašu samilost u vrijeme kad snijeg i led pokriju njihovu hranu i vodu - dajte im barem starog kruha i posudicu vode. To će mnogima od njih spasiti život. Kad zatopli, odužit će vam se, naravno, onako kako mogu i znaju - veselom pjesmom i uništavanjem muha i komaraca...

 

Shakira kao beba

Shakira

 



U ljetu 2006. godine, dok se s koncerta na obližnjem stadionu razlijegao glas pjevačice Shakire, na parkiralištu pored zgrade našli smo malo mače. Mačkica duga petnaestak centimetara sakrila se ispod automobila, uplašena, mršava, gladna, zaprljana motornim uljem. Donijeli smo ju u stan, nahranili, napojili, očistili. Odvezao sam ju k veterinaru. Liječili smo ju i njegovali. Mislio sam ju zadržati samo dok ne ojača ali – ostala je, izrasla u zdravu, prpošnu, zaigranu i maznu mačku. Zove se Shakira.

 Na početak stranice 

 

 

 

Književnost

Čitam i pišem. 

Čitam sve: 
Stručnu literaturu iz raznih područja (elektronika, nauka, tehnika, priroda, akvaristika, vrtlarstvo), beletristiku.... Najviše volim čitati romane - pustolovne, trilere, krimiće, poneki autobiografski (ako je pisan osjećajno, ne samo nabrajanjem činjenica i datuma).  

Pišem: 
Poeziju
- cijeli život, za svoju dušu. O onome što me veseli ili rastužuje, ljuti ili zabavlja. Ako zanemarim izlet u novine početkom sedamdesetih, počeo sam ju javno čitati 2005. godine, u "Sparku", u sličnim zagrebačkim udrugama i KUD-ovima, ponekad na radiju ili na kakvoj priredbi u raznim hrvatskim gradovima i mjestima. Ponešto se počelo i uglazbljivati, javno izvoditi i tiskati u časopisima, zbornicima, antologijama.
Prozu - moj prvi roman "Vode teku dalje" osvojio je 2004. prvu nagradu na književnom natječaju "Albatros". U ljetu 2005. godine sam završio novi roman, "Akvamarin" ali još nisam počeo tražiti izdavača. Najprije se moram naoružati s dosta vremena i strpljenja. Prvo njegovo poglavlje osvojilo je prvu nagradu u natječaju "Moja priča" izdavačke kuće "Inmag". Pišem,  pomalo, i kratke priče za odrasle i za djecu. Priče i pjesme na stranici "Za djecu" poklanjam djeci a "Kratke priče" vama.

Moj prvi novinarski izlet dogodio se krajem 2005. godine, kad sam napisao članak o "Sparku" od nekoliko stranica za knjigu "Ljetopis grada Velike Gorice 2005."

Od ožujka 2005. član sam Udruge umjetnika "Spark" (www.spark-vg.info) koja okuplja pjesnike, prozaiste, slikare i glazbenike.
 
U časopisu "Spark" radim novinarske poslove te lekturu, korekturu, grafičku obradu, prijelom i pripremu za tisak. Glavni urednik časopisa sam od 13. broja.
U svibnju 2007. primljen sam u društvo pisaca "The Inn Scribers" iz Engleske kao prvi član iz inozemstva.

Moje pjesme i priče nalaze se i na mnogim internetskim portalima, blogovima i forumima. 

  Na početak stranice

  posjetitelja trenutno
 Stranice su do sada posjećene puta

Zadnji put radio sam na stranici 08/04/08