Ivica Smolec x
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
![]()
| Elektronika Ribičija Fotografija Filatelija |
Kulinarstvo Biljke Životinje Književnost |
|
Kad sam išao u šesti
ili sedmi razred osnovne škole, složio sam svoj prvi detektorski
radioprijemnik na slušalice, prema shemi iz neke knjige. Povukao sam žicu
između našeg i susjedovog tavana kao antenu i doveo ju u šupu - moje radno
mjesto. Oduševljenje koje sam osjetio kad sam u slušalicama začuo muziku i
govor lokalne radio stanice (Radio Zagreb) nikad nisam zaboravio. To me
ponukalo da od džeparca kupim nekoliko otpornika, kondenzatora i dva-tri
tranzistora. Eksperimentirao sam tada s malo složenijim spojevima i počeo
hvatati i dalje i slabije stanice. Lemilo nisam imao pa sam spojeve radio
omatanjem licni oko pinova komponenata.
Dio jedne štampane pločice koju sam ja dizajnirao.
|
|
U zadnjih pet godina
zapustio sam jedan od mojih dragih hobija - ribičiju. Naime, veći dio
vremena provodio sam na putu, u inozemstvu, a pošto ribolov zahtijeva
uvijek i izvjesne pripreme, rijetko sam bio u prilici da si organiziram
kvalitetniji izlazak na vodu. Naravno, i rezultati tih rijetkih pokušaja
su bili u skladu s pripremama - u ribara mokre gaće... Ipak, svaki dolazak
na vodu za mene je prekrasan doživljaj, pa makar se vratio i smrznut,
mokar i bez ribe. Ivo Horvat i ja na Kupi kod Mahičnog |
Na mrtvoj Odri
01.05.2003. - prvi
izlazak na vodu ove godine, prvenstveno zbog roštilja. Usput sam zabacio
štapove i na kruh uhvatio ovog linjaka od 33,5cm. Nakon slikanja vratio
sam ga u vodu, jer su linjaci u Svibnju zaštićeni lovostajom. Osim njega,
bilo je još desetak cvergla, mala babuška, žutoka...
|
|
Oko dvadeset pet
godina koristio sam fotoaparat Canon AE-1, besmrtan kao Highlander.
Sad je djed AE-1 otišao u zasluženu mirovinu.
|
![]() Češnjak u cvatu |
|
|
Nemam puno pogodnog prostora za ovaj hobi, ali volim ukrasno bilje i cvijeće i sadim ga i sijem ispred zgrade u kojoj imam stan. Na tih dvadesetak kvadrata od 2001. godine sadim i sijem različite cvjetnice i biljke lijepog lišća. Posadio sam i razne vrste livadnog i šumskog cvijeća, i na moju radost, kad im dođe vrijeme - sve cvatu i bujaju. Veselje mi pomućuju jedino neodgovorni pojedinci ( najblaži izraz ), kad mi zgaze, polome ili počupaju cvijeće, ili kad moj cvjetnjak zamijene smetlištem. Iza zgrade, na livadi, posadio sam 2002. u proljeće dva stabalca - brezu i orah. Breza se s jednog metra protegnula do sad (siječanj 2007.) na osam metara i počela mi se ljeti oduživati zelenilom, ugošćavanjem ptica i ugodnom hladovinom. Mali orah nešto sporije raste jer mu kidaju grane, ali je ipak dosegao već četiri metra visine i jesenas je donio prvih dvanaest plodova. |
![]()
|
|
Unatrag dvije - tri
godine počeo sam skupljati poštanske marke, bez puno filozofiranja o
njihovoj vrijednosti, o serijama, itd. Skupljam marke iz cijelog svijeta,
nove i stare, poništene i netaknute. Na žalost, zbog nedostatka vremena
za sada mi ovaj hobi miruje (nisam još ni razvrstao nekoliko stotina
maraka). |
| Kuhanje
Podsjetit
ću vas na nešto: koliko ste puta s nestrpljenjem čekali obrok,
zamišljajući fine okuse i mirise, gutajući slinu? I koliko ste puta,
kušajući ponuđeno, deprimirano zaključili da to nije to? Purica suha,
tvrda i žilava, piletina bezukusna, kao da jedete blato, varivo s premalo
začina ili s krivim začinima, juha kojoj jedine kvalitete daju biber i
sol... Restorani su preskupi za svakodnevne objede, barem nama koji imamo
love koliko već imamo. Kupovanje gotove, konzervirane ili smrznute hrane
je rješenje u nuždi (niti zdravo, niti ukusno). E, zato sam ja iskoristio
tri godine prinudnog samačkog života u inozemstvu i naučio kuhati po
svom ukusu. Imao sam stroj za pranje suđa i to je bilo presudno
za održanje mog morala. Ispočetka je bilo teško, zaprška je zagorijevala,
palačinke kao geleri, meso as mentioned above, juhe i variva
neslani, preslani, noklice (žličnjaci) kao kamenje. Pomalo, ipak je
krenulo. Počeo sam dobivati sve iskrenije komplimente od gostiju i
namjernika. Svoj prvi cilj ostvario sam kad sam počeo praviti hranu koja
je meni bila ukusna, a drugi, kad je moja žena zaključila da dobro kuham.
Sve dalje je bio proces nadgradnje koji nikad neće završiti... Roštiljanje je posebna priča, moja velika ljubav. Naročito u prirodi, na livadi uz rub šume ili uz rijeku. Naravno, treba uzeti sa sobom mali, prijenosni roštilj, namirnice i pribor, kao i frižider s pićima. Uz cvrkut ptica i žubor vode, te mirisan dim od ćevapa, šnicli, šampinjona, bataka, krumpira, kobasica..., u dragom društvu, u hladu... Ah!
|
![]() Priprema punjene paprike
|
||
|
Sarma u izradi
|
|||
|
Janjeća rebrica |
|||
| | Do polaska u srednju školu imao sam kujicu, mješanku Ronu, drago i bistro stvorenje, koja je uživala u mom društvu kao i ja u njenom. Bila je neka kombinacija jazavčara i njemačkog ovčara. Zbog selidbe iz kuće u stan morao sam ju pokloniti, bio sam premlad da sam odlučim drukčije. Dugo mi je nedostajala i prošlo je puno vremena prije nego što su mi ju uspjeli zamijeniti drugi ljubimci, pogodniji za boravak u stanu. Od tada do danas kod mene ćete uvijek naći
barem ptičicu, papigicu tigricu, nimfu ili australske zebice. Zadnjih
godina meni i mojoj obitelji društvo je pravio plavi papigić tigrić BBB (Bad
Blue Boy), koji je nedavno, nažalost, uginuo. Jedno vrijeme, dok sam imao više prostora, imao sam i dva
akvarija - veći, koji sam sam uredio, sa više vrsta ribica, sa biljkama
koje sam donosio sa jezera, sa filterima, rasprskivačima, grijačem,
termostatom vlastite izrade, i manji koji je služio kao mrijestilište.
Tada sam i naučio dosta o akvaristici pa sam prilagođavao temperaturu,
svjetlo, kemizam i tvrdoću vode potrebama onih vrsta ribica koje sam volio
i udomljavao. |
| Shakira
|
|
|
Čitam i pišem. Od ožujka 2005. član sam Udruge umjetnika "Spark"
(www.spark-vg.info) koja okuplja
pjesnike, prozaiste, slikare i glazbenike. Moje pjesme i priče nalaze se i na mnogim internetskim portalima, blogovima i forumima. |
posjetitelja trenutno
Stranice su do sada posjećene
puta
Zadnji put radio sam na stranici 08/04/08