|
 |
Ivica Smolec
Rođen u Zagrebu. Živio po
istočnom Zagrebu, studirao i radio uglavnom po zapadnom. Od 1985. živim u
Velikoj Gorici, dakle, purger i Goričan. Inženjer elektronike. Volim Zagreb i Veliku Goricu ali i
sve druge gradove koje sam vidio.Volim prirodu. Volim dobre ljude. Volim slušati i pjevati
rock, blues, sevdalinke, međimurske,i makedonske pjesme,
originalnu latinoameričku glazbu, country, flamenco, fado, mariachi,
starogradske, klapske... Volim elektroniku, ribičiju,
kuhanje, poeziju. Imam puno ljubavi i hobija.
Kravatu nosim samo kad moram. |
|
Sadržaj stranica
Općenito:
Književnost:
Priznanja i nagrade:
Elektronika
Književnost
Ostalo 
|
|
Kao razvojni projektant
sklopova i uređaja industrijske elektronike osvajao sam priznanja,
plakete i nagrade na specijaliziranim sajmovima inovacija i tehničkih
unapređenja.
Pišem
poeziju od tinejdžerskih dana. Prije nisam pokušavao izdati svoje
pjesme, samo ih je nekoliko izašlo u novinama u sedamdesetima. Od 2005.
godine predstavljam svoju poeziju, u Udruzi umjetnika "Spark"
čiji sam član, čitanjem, objavljivanjem u časopisu a uskoro i u
Zborniku radova. Također, i u sklopu "Sparka" i samostalno,
recitirao sam svoje pjesme i prozu, kao gost drugih sličnih udruga i na
raznim kulturnim priredbama, u Velikoj Gorici, Zagrebu i drugim
gradovima te na radiju, od 2005. do početka 2008. godine tridesetak
puta.
Moje pjesme recitirane su na Festivalima kajkavske lirike i glazbe
(2005. i 2007.) koji organizira KUD Kustošija iz Zagreba,
tiskane su u nekoliko zbornika, časopisa, u knjizi "Eternal
Portraits" u izdanju "Poetry.com" iz SAD-a te u
antologiji "Reflections And Shadows" literarne grupe "The Inn
Scribers" iz Harlowa u Engleskoj čiji sam prvi inozemni član postao
u svibnju 2007. godine.
Zagrebački glazbenik Neven Dužević uglazbio je dvije moje
pjesme, "Jednom davno, u jednom gradu..." i "Sačuvaj onaj
komadić neba" (album "Večernji vidik") a velikogorički glazbenik
Zvonko Knežević pjesmu "Una".
Moj prvi roman
"Vode teku dalje"
osvojio je književnu nagradu "Albatros" 2004. godine i
izašao je iz tiska u prosincu 2004. Završio sam u ljetu 2005. i drugi
roman koji još nije objavljen, pišem i zbirku priča i pjesama za kikiće
(volim djecu). Ponešto od toga, kao i nekoliko kratkih priča za
odrasle, možete pročitati na ovim stranicama.
S prvim poglavljem romana "Akvamarin"
osvojio sam glavnu nagradu na natječaju "Moja priča", u
organizaciji izdavačke kuće "Inmag" iz Zagreba, u prosincu 2007.
godine.
Uredio sam, lektorirao, obradio fotografije i korice te pripremio za
tisak knjigu pjesama "Putovanje duše" Gordane Gerhardinger Šipek.
Knjiga je izašla iz tiska u kolovozu 2007. godine. Napravio sam lekturu,
korekturu i obradu fotografija za knjigu pjesama "Sad kad su djevojke
najljepše" Olega Sagnera koja je izašla iz tiska i promovirana
početkom iste godine. U pripremi je knjiga poezije Zdenke Mlinar
"Na otoku MIRAKUL" koju sam lektorirao i napisao pogovor.
Glavni sam urednik časopisa "Spark".
Volonterski kreiram i uređujem i internetske stranice "Sparka".
Organizirao sam natječaj za najljepšu ljubavnu pjesmu Valentinovo
2008.
Na izvještajnoj skupštini, 30. ožujka 2008. godine, uručena mi
je
Zahvalnica za zalaganje u
promociji ove udruge.
Dobrovoljni darivatelj krvi (30. siječnja 2008. - 42. puta)
i, od 2003. godine, vlasnik kartice "Život na dar".
U JNA bio u Strumici, u Makedoniji, davnih 79/80., bio na hrvatskom
ratištu kod Petrinje u proljeće 95. (dužnost u ratu: snajperist; čin:
bez čina). Mrzim rat i krvoproliće. Nikad nisam pucao u ljude.
|
