Kronološkim redom smjenjuju se slike knjiga, novina i časopisa u kojima sam prisutan kao autor, koautor, urednik, lektor, recenzent, grafički urednik, novinar, fotograf, prelomitelj i priprematelj za tisak ili nešto devetnaesto. Zadnja ostaje trajno na ekranu.
Ogromna torta, koju je bio poklonio vlasnik slastičarnice "Memy" za konzumaciju na domjenku nakon promocije mog nagrađenog romana "Vode teku dalje" u dvorani velikogoričkog Doma kulture, prekrila je cijeli stolić.
Ovo nije životopis, ovo je pisopis.
Rođen sam 1954. godine u Zagrebu, živio, školovao se i radio u njemu do 1985. Danas živim u Velikoj Gorici. Dvadesetak godina radio sam u "Končaru" kao razvojni inženjer, osvojio više priznanja, nagrada i plaketa na sajmovima inovacija. Nekoliko godina radio sam u Austriji, nakon toga predavao elektrotehniku i elektroniku u srednjoj školi.
S prvim romanom "Vode teku dalje" osvojio sam književnu nagradu "Albatros" 2004. godine (tada sam počeo predstavljati svoj književni rad ako se ne uzme u obzir tiskanje nekoliko pjesama i kratkog životopisa u novinama 1974.), a s prvim poglavljem neobjavljenog romana "Akvamarin" 2007. godine glavnu nagradu na natječaju "Moja priča" izdavačke kuće "Inmag" iz Zagreba.
Svoju poeziju čitam na pjesničkim tribinama, raznim kulturnim svečanostima, otvorenjima likovnih izložbi, na više radio stanica i na TV "Jabuka", u Zagrebu, Velikoj Gorici i drugim gradovima, ali i na terapijskim grupama pacijenata s psihičkim poremećajima, na sastancima klubova liječenih alkoholičara, u domovima za stare i nemoćne...
Član sam udruge "Jutro poezije" iz Zagreba i Udruge umjetnika "Spark" iz Velike Gorice. Prvi inozemni član literarne grupe "The Inn Scribers" iz Harlowa kraj Londona.
Pjesme su mi izvođene na Festivalima kajkavske lirike i glazbe (2005. do 2010.) koje organizira KUD "Kustošija" iz Zagreba, na "Cest is d'best" festivalu u Zagrebu (2008.), na Drugom velikogoričkom glazbenom festivalu (2009.), a tiskane:
Nekoliko pjesama uglazbili su mi Neven Dužević, Zvonko Knežević, Ivan Nestić i Đuro Pišpek. Krajem 2009. godine tiskao sam knjigu "O ljubavi i tuzi" s poezijom i kratkim pričama.
Moje pjesme za djecu "Čupko, ja i limunada" i "Prva ljubav?" izvodili su učenici osnovne škole iz Rijeke 2010. i 2012. na natječajima "Lidrano", a jednu dječju pjesmu i jednu pjesmu za odrasle učenici hrvatske manjine u Mađarskoj na natjecanju "Croatiada" 2012. (s pjesmom "Čupko, ja i limunada" pobijedio učenik osnovne škole) i 2013. godine (s pjesmom "Ne pričaj mi o ljubavi" gimnazijalka osvojila 3. mjesto).
Uređivao, lektorirao, korigirao, čak i recenzirao, grafički uređivao, prelamao i pripremao za tisak knjige drugih autora. Bio sam glavni urednik, novinar, fotograf, lektor i korektor, grafički itd časopisa "Spark" koji je prestao izlaziti zbog nedostatka sredstava, kreiram i uređujem internetske stranice "Sparka".
Organizirao sam natječaje povodom Valentinova za najljepšu ljubavnu pjesmu 2008., 2009. i 2010., te natječaj za najljepšu pjesmu "Još jedno proljeće" 2013. godine. Dobio sam zahvalnicu za zalaganje u promociji ove udruge 2008. godine, te ulje na platnu Nevenke Vlašić kao nagradu "Sparka" za angažman u organizaciji i provedbi valentinovskog natječaja 2010.
Ivica Smolec
(Do svibnja 2013. godine.)