x

Pjesme iz daljine

Ivica Smolec

 



posjeta iz 117 država



Ispravan CSS3 prema W3C!

Webutation

Ivica.info Pagerank



Časopis Kvaka
     Časopis za književnost


 

Čekaj, idemo zajedno!

 

suhi list

 

Mala crna ptica ne može bez neba. Letjet će do smrti.

Danas je


Kopiranje autorskih radova dozvoljeno je jedino za privatnu upotrebu, BEZ IZMJENA, KOMPLETNO, S ORIGINALNIM NASLOVOM I S NAVEDENIM IMENOM AUTORA!
U tom obliku i na taj način radovi se smiju stavljati na nekomercijalne stranice, blogove, forume... Dozvoljena je upotreba i u edukativne i slične svrhe ali ne komercijalno. Za to se, molim vas, javite autoru preko stranice za kontakt, kao i za korištenje sadržaja za čitanje ili recitiranje na priredbama i natječajima.
Želite li sadržaje umnožavati, na bilo koji način komercijalno distribuirati pjesme ili priče, tiskati, uglazbljivati, podrazumijeva se da je neophodan kontakt radi dogovora. Upotreba tih materijala koja nije u skladu s navedenim podliježe Zakonu o autorskom pravu i moralnom pravu vlasnika.


 

strel
Izbornik u lijevom stupcu krije oko dvije stotine mojih pjesama i nekoliko priča, te nekoliko pjesama drugih pjesnika.

 


"Sjećanje na bijelu noć",
Ivica Smolec, Radio Sljeme,
"Razgovor s poezijom", 2010.


"Moja je draga iza modrih brda" -
Arsen Dedić,
glazba: Nikica Kalogjera

 

 




Zbirka od trinaest pjesama koje sam pisao 1979. i 1980. godine u Makedoniji, u Strumici. Pjesme sam slao, jednu po jednu, u bijelim pismima, mojoj mladoj ženi u Zagreb. U to vrijeme nije još bilo ni interneta ni elektroničke pošte. Ljubav, čežnja, tuga, nostalgija i poezija postojale su i tada.
Neke od ovih pjesama predstavljene su u ponekoj knjizi, časopisu ili na radiju, a neke (još) nigdje.

Sadržaj

2

 




adresa
toliko čežnje u drhtaju pera
duša u dvije riječi
i tisuću brda u jednom dahu
ljubav će prijeći

© Ivica Smolec, 79/80
(časopis Udruge umjetnika "Spark" br. 10)


Na početak stranice


3

Grad daleko

Postoji grad.
Daleko.
U njemu je tisuću znanih mjesta,
i svako pamti neku radost
i neku tugu.
Ali što je isplakana tuga
u mojim uspomenama?
I najcrnja bol što je prošla
vezana je za zlatna ljeta i jeseni,
sjajnobijela proljeća i zime.
Isto kao i one radosti.
Svaka psovka i svaki osmijeh
u tom gradu –
- hej, to sam ja!

© Ivica Smolec, 79/80


Na početak stranice


4

Jecaj na prozoru

Postoji jedna ljubav,
jedan grad,
daleko.
Ja sam ta ljubav.
Ja sam grad.
Daleko.
Raste li cvijeće,
pjevaju li ptice na prozoru?
Ja sam vjetar.
Ja sam žica na gitari;
slušaj taj zvuk.
Je li to pjesma?
Je li to jecaj,
daleko, na prozoru?

© Ivica Smolec, 79/80


Na početak stranice


5

Zimska čežnja A

Pošalji kolovoz po mene
da sunce izbriše mi sjetu.
Ljubit ću ti vlažne zjene
u dalekom, dalekom, ljetu.

Mršti se jutro, dan se plavi hladan,
planine ljeskaju pod krunama snijega.
Draga, nježnosti sam tvojih gladan
a šiba me samo leden vjetar s brijega.

U mislima mojim ti si uz mene
iako sam sam u svijetu.
Ljubim ti drage plave zjene
u dalekom, dalekom ljetu.

© Ivica Smolec, 79/80


Na početak stranice


6

Posljednje jutro 1979.

Ni pijetao
ni truba
nisu me budili jutros.

Trubač još sanja crvene čarape,
a pijetlovi bez glava
na pladnju čekaju večer.

I dok ova plava godina
pribraja posljednje svoje sate,
draga,
ja snivam pod oblacima u tihom jutru
tvoju toplu ruku
na mom čelu.

© Ivica Smolec, 79/80


Na početak stranice


7

Ne broji dane

Ne plači, draga, ako u sumrak
pročitaš moje, možda tužno, pismo.
Ne broji dane, ne mjeri daljine,
jer nikad, ustvari, rastali se nismo.

Kad s posla stigneš i kad ručaš,
dok vani sniježi, pulover mi pleti.
Mrvice stavi ponekad za hranu
promrzloj ptici što na prozor sleti.


© Ivica Smolec, 79/80
(Radio Martin, 2007., emisija "Igračka vjetrova";

Na početak stranice


8

Sjećanje na bijelu noć

Kad sam se uvečer s položenim ispitom
umoran vratio kući,
dočekao me zagrljaj drage
i poljupci njeni vrući.

Draga je skuhala kavu
i usnama uho mi takla,
a vani je bjesnio vjetar
i snijeg je zasipao stakla.

A kad smo u krevet legli
vani već sve bješe bijelo.
Kako je toplo i meko
te noći bilo joj tijelo!

U zoru, kad san nas je hvatao,
usnama još uho mi je takla,
a vani je još bjesnio vjetar
i snijeg je zasipao stakla.

U još bezbroj bijelih noći
ljubit ću bedra od putra
i s njenim usnama na uhu
dočekivati zimska jutra.

© Ivica Smolec, 79/80;
(časopis Udruge umjetnika "Spark" br. 10;
Radio Martin, 2007., emisija "Igračka vjetrova";
Radio Sljeme, emisija "Razgovor s poezijom", 2010.;
knjižnica "Špansko-sjever", gost pjesnik za "Svjetski dan pjesništva", 18. ožujka 2014.)


Na početak stranice


9

Mrtva usta

Mrtva usta sad se smiju,
zdravicu sa svima piju.
Mrtva usta šale slažu.
Mrtva usta. Sada lažu.

Ali svake plave noći,
mrtva usta, u samoći,
ispod suza koje kapnu,
jedno ime tiho šapnu.

U mislima, u noćnome muku,
ljube jednu malu, toplu ruku.

Mrtva usta savjet dijele,
tuđe rane sada cijele.
A kad je preteška tuga,
vedro tješe svakog druga.

Ali svake modre noći
u tišini plaču oči.
Refren kiše svud po krovu.
Mrtva usta ime zovu.

U mislima, u noćnome muku,
ljube jednu malu, toplu ruku.

Kao svaka smrzla rijeka
što na dane ljeta čeka,
k'o sva polja, mrtva, pusta,
oživjet će mrtva usta.

Vapaj taj iz noćne môre,
što prelazi gore, more,
urlik, njiska divljih konja,
krik iz pakla, ime: Sonja!

Mrtva usta sad se smiju,
zdravicu sa svima piju.
Mrtva usta šale slažu.
Mrtva usta. Sada lažu.

© Ivica Smolec, 79/80
(časopis Udruge umjetnika "Spark" br. 10;
zbirka "Balkanska kafenisanja", AU, 2008.)


Na početak stranice


10

Sonja, sedamdeset i neke.
mada za moju ljubav nikad nije kasno
od svih daljina najteža mi je tvoja
jer zajedno smo počeli počeli smo krasno
odavno sam sretan odavno mi je jasno
jedina si moja

moja radost kovitla se sa strepnjom i tugom
i briga za tebe kao paranoja
ludi me u čekanju neizmjerno dugom
ova čežnja laste za sjeverom - jugom
jedina si moja

život moj je sada želja da te vidim
eho čežnje trepti srcem sad u meni
ni suze ni bore ja se ne stidim
iz ljubavi je prema mojoj miloj ženi

© Ivica Smolec, 79/80

 


Na početak stranice


11

Zimska noć na požarstvu

Jedan je vojnik za svoju dragu
iz srca istrgnuo najnježnije riječi.
Jedan je vojnik noćas na požarstvu
umoran i promrzao maštao o sreći.

Iz mraka je ječio plač noćnih ptica,
duga, hladna noć kasarnom se vukla.
Čuo je kad su, daleko, u gradu,
objavila ponoć neka zvona mukla.

U ispranom miru tekle su minute.
I ta noć je prošla kao i sve druge.
Na jednu malu, usamljenu ženu
noćas je mislio vojnik prepun tuge.

© Ivica Smolec, 79/80


Na početak stranice


12

Zimska čežnja B

Ivica Smolec - Strumica, Makedonija, 1979/80.U Esperantu opet sjedim sam.
Kroz vrtlog dima bliješte lampioni,
nad stolom vise šareni baloni,
na njima lica koja dobro znam.

U sedam, kad orkestar se javi
i “Vrijeme đurđica” razlije se salom,
pričat ću o svom cvijetu malom
čaši piva i još vrućoj kavi.

U očima mi lampiona sjaj,
srce mi je iza modrih brda.
U grudima divljih konja krda
u galopu traže rodni kraj.

© Ivica Smolec, 79/80
(u engleskoj verziji tiskana 2007. u antologiji "Reflections And Shadows")

Na početak stranice


13

Zimska čežnja C

Moji su dani daljine plave
nad kojima plovi pjena sna i jave.
Da s proljećem dođem, zašto nisam ptica,
da opet vidim neka draga lica?

© Ivica Smolec, 79/80
(godišnjak Srednje strukovne škole Velika Gorica "Struk VG" 2008.)

Na početak stranice


14

San o povratku

Kad se vratim
jednoga dana
i uđem u topli dom,

blistat će sretna
ispaćena lica
majci i ocu mom.

Prijateljima mojim
stisnut ću ruke
i sa svakim ispit po dvije,

i bit će mi drago
što mogu im reći
da isti sam kao prije.

A noć kad se spusti
i kad svi odu,
i mjesec namigne u tami,

u toploj sobi,
u toplom zagrljaju,
draga i ja bit ćemo sami.

© Ivica Smolec, 79/80

Na početak stranice


16

Pjesma koja je nastala dvadeset osam godina kasnije ali ipak pripada ovamo. Le temps du muguet (Vrijeme đurđica) je francuska verzija romanse Podmoskovske večeri.

Sretna ti Nova, ljubavi moja!

Dvadeset osam godina je prošlo.
Sjećam se.
U sali malog, neuglednog hotela,
moja čežnja i ja,
čaša piva i vruća kava.
Orkestar u kutu,
Le temps du muguet u zraku.
I dim Marlboroa.

U Strumici, u Makedoniji,
stotinu veselih ljudi
u sali malog, neuglednog hotela.
Stotinu dragih, srdačnih neznanaca,
Le temps du muguet u zraku
i moja tuga.

Pred hotelom
vjetar baca na me snijeg s Popčeva,
grčki i bugarski ledeni snijeg.

A neke druge modre planine
koje samo slutim, u mraku,
na drugoj strani,
iza drugih planina,
pa iza drugih planina,
pa iza tih drugih planina,
skrivaju moje srce.

Sretna ti Nova,
ljubavi moja!

© Ivica Smolec, 29. prosinac 2007.
(zbirka "Balkanska kafenisanja", AU, 2008.)


Na početak stranice


17


Elizabeta Petrovska prevela je gornju pjesmu na makedonski jezik. Hvala, Elizabeta!


Среќна Нова, љубов моја!

Дваесет и осум години пројдоа.
Си помнам.

Во салата на малиот, неугледен хотел,
мојот копнеж и јас,
чаша пиво и врело кафе.
Оркестар во ќошот,
Л тoм ди мигẻ во воздухот.
И дим од Малборо.

Во Струмица, во Македонија,
стотина весели луѓе
во салата на малиот, неугледен хотел.
Стотина драги, срдечни незнајници,
Л тoм ди мигẻ во воздухот
и мојата тага.

Пред хотелот
ветерот фрла на мене снег од Попчево,
грчки и бугарски студен снег.

А некои други модри планини
што само ги наслутувам, во темнината,
на другата страна,
позади други планини,
па позади други планини,
па позади тие други планини,
го кријат моето срце.

Среќна Нова,
љубов моја!

© Ivica Smolec, 29.12.2007
(Превод: Елизабета Петровска, 2009.)



18

 

Na početak stranice

Zadnje uređivanje 06. 2017.
© 2004 -2017. Ivica Smolec
Ove stranice nalaze se na Besplatni Hosting serveru.