x

Pjesme o smrti

Ivica Smolec


 posjetitelja trenutno.



posjeta iz 114 država.



Page Rank Ispravan CSS! W3C potvrđuje da je ova stranica ispravan XHTML 1.0 Transitional dokument!



ivica.info Webutation


Kopiranje autorskih radova dozvoljeno je jedino za privatnu upotrebu, BEZ IZMJENA, KOMPLETNO, S ORIGINALNIM NASLOVOM I S NAVEDENIM IMENOM AUTORA!
U tom obliku i na taj način radovi se smiju stavljati na nekomercijalne stranice, blogove, forume... Dozvoljena je upotreba i u edukativne i slične svrhe ali ne komercijalno. Za to se, molim vas, javite autoru preko stranice za kontakt, kao i za korištenje sadržaja za čitanje ili recitiranje na priredbama i natječajima.
Želite li sadržaje umnožavati, na bilo koji način komercijalno distribuirati pjesme ili priče, tiskati, uglazbljivati, podrazumijeva se da je neophodan kontakt radi dogovora. Upotreba tih materijala koja nije u skladu s navedenim podliježe Zakonu o autorskom pravu i moralnom pravu vlasnika.








Ponekad mi se učini da živim. To me prilično zabrine. Srećom, događa se rijetko. Tada obično napišem pjesmu koju kasnije ne razumijem.

I. Smolec., 21. studenog 2010.


Želite li samo izabrati i poslušati neku od osamnaest recitiranih pjesama različite tematike, posjetite prvi krug.

Sadržaj

r = recital


Naslovi nekih pjesama kriju slike


1

Kad umrem

Kad umrem, neka vode i dalje teku
i vatre neka gore
i ptice pjevaju,
nek’ miriše mokra crnica
na mojim prsima.
Samo to vas molim.

© Ivica Smolec, 04.kolovoza 2005.

Na početak stranice


2

Sjećanje na izbjegnuto sutra II

u trenutku kad sam umro
top s griča objavio je podne
uplašio golubove
raznježio zagrepčane
purgere mislim

netko je na dolcu kupovao kestene
sjajne krupne toplosmeđe
još papreno skupe
iako su prvi mrazevi
prošlih dana
već pohodili šume

sa sljemena
niz obronke
topli je vjetar pjevao
ubirao prvo žuto lišće
i u zanosu slavlja zrelog doba godine
dizao ga iznad krošanja

mladi je par silazio
prema kraljičinom zdencu
držeći se za ruke
povremeno su zastali
tek toliko da spoje znojne usne

kroz prozor kuće u dubravi
isplovljavao je blues
susjed je vikao stišaj to

u trenutku kad sam umro
moja žena je pisala poeziju
moj sin je spavao
a moja breza
u zagrljaju hladovine
čuvala zaigranu djecu

bio je to lijep
ali zapravo
jedan sasvim običan dan

a ja sam sklopio oči
sa smiješkom pravednika
čvrst u nakani
da nikad više ne progovorim
ni riječ


© Ivica Smolec, 2006 - 2008.
(u digitalnoj knjižici "Vrijeme kopčanja" na portalu "Pjesnici Ane Horvat";
na radiju Glas Podravine, emisija "Radio blitz", "Jutarnja pjesma",
čitala Maja Gjerek, urednica "Male knjižnice" i bivša podpredsjednica DHK,
književnica, pjesnikinja, prozaistica, književna kritičarka)

Na početak stranice


3

Ribič

Navečer je pripremio štapove,
udice, pera i mamce.
Legao je i usnuo slapove,
ribe, lokvanje i čamce.

Ustao je u petnaest do tri,
popio kavu, čuo prognozu.
Kad su se razišli sni
na eks je okrenuo lozu.

“Moody Blues” su krenuli s okretom ključa,
rasuli akorde u tami i samoći.
CD je završio kod zadnjih kuća
gdje rijeka je šumila kroz led u noći.

Bacio je udicu u crni val
pokretima znanim, u ritualu dragom.
Čučnuo je na smrznuti žal
opčinjen vodom, njenom vječnom snagom.

Čas prije nego je dahnuo dan,
bacio se pod led, u vir,
gdje sanjat će vječno najljepši san,
gdje naći će spokoj i mir.

© Ivica Smolec,2003.
(Udruga umjetnika "Vjekoslav Majer", Zagreb, ožujak 2008.;
zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče", 2009.;
(10. travnja 2010. pjesma tjedna na "Jutru poezije" u Zagrebu;)

Na početak stranice


4

Zadnji list

Prijatelji moji
i ljubavi moje
što trunete dolje,
uvele, crne, zgažene...

Uskoro odlazim i ja.

Moći će ova šuma i bez nas,
nova će generacija pjevati iste balade
kad dahne povjetarac
i plakati iste jadikovke
kad stušti se oluja.

Krug se zatvara i krenut će novi.
Mlado će se lišće,
svjetlozeleno,
puno sokova,
dodirivati nježno i sanjariti
na toploj proljetnoj kiši
o sretnom, vječnom životu.

Ali i mi smo živjeli,
voljeli,
maštali,
ljutili se i praštali.
Evo, i ja oslobađam granu
za nove sanjare,
za nova prijateljstva,
za nove ljubavi...

© Ivica Smolec, 16. veljače 2006.
(časopis Udruge umjetnika "Spark" br. 12;
zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče", 2009.;
uvrštena u antologiju "Stablopis, hrvatski pjesnici o stablu i šumi", Hrvatsko šumarsko društvo, Zagreb, 2011.)

Na početak stranice


5

Večeras grobovi žive

(Sisvete)


Zrak gori od tisuća svijeća
i od tisuću glasova titra.

Večeras su mrtvi budni
i slušaju novosti
iz svijeta živih.

Mlada majka sluša ispovijed sijede kćeri,
ne prekida ju,
šuti.
Suosjećanje, oprost, kroz mramor struji.

Mladić se, odozdo, tiho i potmulo smije.
(Čini li se to samo njegovom prijatelju
koji mu, naslonjen na anđela kamenog,
o svojoj dragoj priča?)

Otac se, skriven, smiješi
jer sin je doselio bliže
i češće će ga posjećivati,
barem od sada, ovdje,
odakle on nikud više seliti neće.
Volim te, sine,
šušnuo je vjetrić u krošnji.

Svečano mirišu krizanteme,
bliješti mramor, mrtav, hladan,
gladak, čist,
u odsjaju plamenčića vrućih, živahnih.
Mrtvi slušaju pozdrave,
slušaju, ponovo,
opraštanja i obećanja.

Samo on, u najdaljem kutku groblja,
dokle svjetlost svijeća ne doseže
a glasovi živih su sasvim mutni, nerazgovijetni,
tihe korake, i ove godine, s nadom očekuje,
glas poznat i drag,
nad svojim živim krovom od drača,
pored križa trulog
s kojeg su vjetri, kiše i mraz
odavno skinuli njegovo ime.

©Ivica Smolec, 17. lipnja 2009.

Na početak stranice


6



Živa kuća
za mrtve podstanare.
Stara mrtvačnica.


Stavite strelicu miša na sličicu:

Stara mrtvačnica VG

© Ivica Smolec, 2010.
(WHA Contest, lipanj 2010., haigu odabrao Kuniharu Shimizu)



Na početak stranice


7

Prosjak

Ne osjećam više ni vjetar ni glad,
toplo je i udobno ovdje dolje.
Dugo sam živio, nisam umro mlad,
al’ nikad mi nije bilo bolje.

Križ je već truo, drač buja na grobu,
al’ ne tražim ja mramorne zide.
Sad imam svoju malu sobu
i sretan sam, dobro mi ide.

Hvala vam, gospođo, na kitici ciklama!
Ponosno ću ju na prsima nositi.
Prvi put sam nešto dobio bez srama
jer nisam morao prositi.

©Ivica Smolec, 2002.
(Radio Martin, 2007., emisija "Igračka vjetrova";
zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče", 2009.;
recitirao prof. Milan Ilić na promocijama knjige u udrugama "August Šenoa" i "Jutro poezije")




Na početak stranice


8

Bijelo

Kada umre pjesnik, nitko ne primijeti,
kiše dalje liju ili sunce cvate.
Kada umre pjesnik, samo jedna duša,
umorna od bójā, u bijelo ide za te.

Trave dalje rastu, ševa u njim' pjeva,
ljubiš svoju dragu uz jaglac žut k'o prije.
Kada umre pjesnik, bilo gdje u svijetu,
u tvom životu ništa promijenilo se nije.

Kada umre pjesnik, umoran od bójā,
već drugi se rodi u tom bijelom trenu.
Jer uvijek se mora slavit' pup i pticu
i ribu i ikru, živu morsku pjenu.

Ti o tom ne misliš al' netko stvarno mora
o životu pjevat' čim bljesne nova zora.

© Ivica Smolec, 13. ožujka 2008.
(Otvorenje izložbe "Proljeće" HLD-a, galerija "Chromos", Zagreb, 2008.;
Cest is d'best festival, Zagreb 2008.)

Na početak stranice


9

Pjesma mrtvog muža

Neću ti se vratiti.
Pokrila me trava.
U toj borbi pao sam
za tebe i sina.

Tugu će ti skratiti
što prati me slava.
Pozdrav tebi slao sam
kad pronašla me mina.

Nađi drugog čovjeka,
ne tuguj mi dugo.
Mlada si i lijepa još
a dijete treba tatu.

Nemoj patit' dovijeka.
Reci: "Zbogom, tugo!
Moj muž nije bio loš,
al' nestao je u ratu."

© Ivica Smolec

Na početak stranice


10

Ma baš me privlači da legnem u trave

kad legnem u trave sočne
zelene nevine
i sklopim oči
zadnje što ću osjetiti
bit će njihov miris blag
(jer najljepše mirišu zgnječene
zgažene vlati)
okus crnice na usnama
nježna pjesma kojom kos doziva družicu
i poljubac sunca u zatiljak

kronologija besmislenog posrtanja
(kroz druge neke šume
beskrajne
sa stablima betonskim
s gušticima zakonskim
s močvarama zlobe neprelaznim
sa zvijerima što trampe kruh za dušu
a ako ne dam dušu grizu grizu tijelo)
bljesnut će mi u trenutku kroz mozak
i spalit ga kao munja dobrostiva
koja zaborav donosi

kad prođu godine
na toj skrivenoj šumskoj čistini
nikakva se čuda neće događati
ali će šafran tratinčica
različak i snježnica
bujnijim cvatom
a cvrčak i kos baladama nježnijim
uzvraćati mi ljubav
od proljeća do jeseni
do proljeća do jeseni

© Ivica Smolec, 2008/09.
(uvrštena u "Antologiju suvremenog velikogoričkog pjesništva", 2010.)

Na početak stranice


11

Rasplet

Izgubljen gazim po mrtvom lišću
koje u grob svoj osmijeh moj nosi.
A grobar vjetar stravično stenje
i traži suh list u mojoj kosi.

Smrt je sakrila dragu mi stazu
i nikakav cilj više ne slutim.
Vjerni prijatelj vjetar se čudi
što ne proklinjem, već samo šutim.

U džepu, ruka mi čelik grije,
taj ključ od pakla šaka mi stišće.
Zbunjeni vihor, prijatelj stari,
pokapa me pod umrlo lišće.

Moj grob je tamo gdje nema puta,
samo oluja katkad zaluta.

© Ivica Smolec, dovršeno 12. rujna 2008., započeto davno prije
(zbirka "Balkanska kafenisanja", AU 2008.)

Na početak stranice


12

Mrtvi ljubavnik

Uzalud sklapaš oči
i rukama pokrivaš uši.
Kad uvečer legneš i ugasiš svjetlo,
doći ću ti s bljeskom munje
odbijenim od zidova tvoje bijele sobe,
leći ću pored tvog toplog tijela,
ispod tvog plavobijelog pokrivača,
poljubit ću ti onaj mali madež ispod dojke
i šapnut ću ti da te volim.

Nema metka koji bi me tako ubio
da ti ne dođem svake noći.
Ženo, previše te volim da bih te napustio
samo zato
što sam pogođen.

Bit ću vjetar.
Kad ti pomiluje vrat, to je moj dah,
kad zašušti lišćem u krošnji, to ja šapćem tvoje ime,
kad namreška zrcalo vode, to se ja smiješim
jer te gledam, ljubavi.
Bit ću munja.
Mirno kroči dalje jer ja čistim tvoj put.
Bit ću sunce.
Kad te grije, kad ti osvijetli sobu,
to te ja grlim, ljubavi.

Ne traži drugog.
Ja sam tu,
s tobom,
vječno.

© Ivica Smolec, 4. srpnja 2005.
(digitalna knjižica "Vrijeme kopčanja" na portalu "Pjesnici Ane Horvat")

Na početak stranice


13

Smrt i ja


dođi
dosta si bio
vrijeme je
primi me za ruku



budalo bahata
ne prijeti mi u proljeće

kad mušmule dozriju
i magle se guste spuste
i inje posrebri moju brezu
poći ću kroz svoje krizanteme
sam
u one duboke vode

u njima me traži
i ako me nađeš
vodi me sa sobom
kamo god želiš

ne zovi me sada
kad slavim život
i stavljam osmijehe
na mlada lica

gubi se nakazo bijela
uplašit ćeš nevine duše


zar zaista ne shvaćaš
tebi je vrijeme
ti moraš sa mnom
milom ili silom
završio je tvoj ples
pod suncem



zar ti ne shvaćaš
da sam ću poći
ali ne u proljeće

vodi sad nekog drugog
ne mene
ja ne idem

kad padne lišće
naći ćeš me na dnu voda
ako me dotad ne zaboraviš


i smrt se pokoleba
i ode
i drugu krv nađe da utaži žeđ

i prošlo je proljeće
i ljeto je prosulo strast
i raskoš
i dugi su dani prosipali zlato
i kratke su noći srebrile srca
i ljubav je cvala

i ocvala

ohladile su se vode
zamutile
lišće je opalo
inje je posrebrilo brezu

i opet smrt ožedni
i crna vrana sleti
pod njegov prozor


dođi
dosta si bio
vrijeme je
primi me za ruku



nitko joj ne odgovori
jer u sobi nikog nije bilo

i sjeti se vrana riječi
u proljeće izgovorenih
i odleti do dubokih voda
i vidje kako se voda mreška

u krugovima

© Ivica Smolec, ožujak - svibanj 2008.
(zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče", 2009.)

Na početak stranice


14

Zadnje jesenske mušice

Nakon dugih kiša i magli
zasjao je sunčan dan.
Pored moje breze,
roj mušica pleše zadnji ples.
Ljepota tragična.
Tisuće malih tijelaca i krilaca
u pijanom, mahnitom letu
isprepliću putanje.
Orgije u čast životu
kojem se bliži kraj.
A lijep je bio
i sladak
taj kratki život!
I treba ga slaviti!
I zato pored moje breze
tisuće malih živih bića
plešu
čekajući zajedničku smrt.

© Ivica Smolec, 24.09.2005.
(uvrštena u antologiju "Subića, hrvatski pjesnici o životinjama", V.B.Z., Zagreb, 2011.)

Na početak stranice


15



Zadnje uređivanje 12.2014.
© 2004 -2014. Ivica Smolec