živih posjetitelja trenutno. Do sada: duša.
Users online script by Stats and counter by
. . .
Posjetitelji od lipnja 2009.:
Razne statistike zadnjih posjeta:
07.2010. |
Kopiranje autorskih radova dozvoljeno je jedino za nekomercijalno korištenje, u neizmijenjenom obliku, s originalnim naslovom i s navedenim imenom autora!
Ova stranica posvećena je ljudima i psima.
Sadržaj
Čini vam se ponekad da ste sami, da vas ne shvaćaju, da vas ignoriraju, varaju, obespravljuju? Nekima je, ipak, gore! Volite ljude? Volite životinje? Volite pse? Suosjećate li s onima kojima je oduzeto dostojanstvo, sva prava, pravo na život, čak i pravo na dostojanstvenu smrt?
Za Čupka je prekasno. Hoće li barem meni netko spasiti život?!
Apel
Ako imate srce koje ne samo da traži nego zna i uzvratiti ljubav, ako za sebe ne biste nikad rekli da ste sebični ili čak okrutni, vrlo lako možete to dokazati, prvenstveno sebi. Ovisno o vašim mogućnostima, na raspolaganju vam je nekoliko načina kako možete pomoći tim divnim stvorenjima.
Ako vam to neće opteretiti kućni proračun, pošaljite im barem malo novaca ili hrane za pse ili što god može pomoći. Pokažite im da ih nisu napustili svi, da ima više plemenitih ljudi koji misle na njih.
Ako imate želju i mogućnost pružiti nekom od njih topli dom, umiljatog psa, koji će vam do kraja svog života biti zahvalan i vjeran prijatelj, možda i bolji od nekih ljudi koje smatrate prijateljima, možete pronaći na stranicama "Druge prilike".
Ako niste u mogućnosti pomoći im ni na jedan od ta dva načina, puno ćete učiniti već time što ćete ih u svom društvu spomenuti, skrenuti poznanicima pozornost na to da oni postoje i u sramotnim uvjetima životare svoje posljednje dane ili sate. Dok ih ruka zakona, bez ikakve njihove krivice, ne otjera u vječna lovišta.
Možda imate internet stranicu, blog, možda o ružnim detaljima ovog psećeg života koji lažni moralisti farizejski guraju pod tepih možete natuknuti nešto u novinama, na radiju, televiziji...
Imajte na umu, vaša pomoć izbavit će nekog psa, vašeg potencijalnog prijatelja, od bijedne smrti.
Znam, siguran sam u to kao što sam siguran da dišem, da ćete, kakvu god pomoć im pružili, ljepše spavati i ponosnije hodati gradom.
Na početak stranice
Pas lutalica
Podvijen rep i bjeloočnica plaha, zaobilazi te u širokom luku. Izbačeni očnjaci – samo zbog straha, iako bi ti rado liznuo ruku.
Bez ikoga svoga, osuđen da luta, bez nade je ostao, uplašen i sam. Do kraja suđenog, trnovitog puta, u očima bademastim zgašen je plam.
K'o sjena se šulja prljavi, tihi lik, a kada mu otkažu zglobovi stari, prokletnik što se ne usudi pustit' krik klipsat će predgrađem po žezi i jari.
Jednom će ga zateći mećava ljuta i skončat će negdje u grmlju kraj puta.
Ivica Smolec(Zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče")
Na početak stranice
Molitva za štene
molim za štene mješanca ženku pa stoga noću po zimi bačeno na cestu blatno slomljene cjevanice očajno toliko da ne cvili
za višak u leglu za sve kujine kćeri molim još na ovome svijetu za pedalj toploga suhog utočišta
Ana Horvat
Na početak stranice
Lara
Kad pozvonim na dvorišnim vratima u Đakovačkoj jedan, ona se teško diže na sve četiri i laje na mene. To drago Božje stvorenje svim svojim snagama čuva dom.
Zaviđam ti, stara damo! Tvoj dugi pseći život okružen je ljubavlju i prijateljima. Kad bih barem ja u starosti i nemoći imao takvu ljubav i pažnju!
Da umrem među onima koji me vole, do zadnjeg bih daha lajao i tjerao neznance s praga.
I zadnji moj lavež bio bi lavež sreće!
Ivica Smolec
(Lare više nema. Otišla je okružena ljubavlju obitelji Gerhardinger i Šipek.)
Na početak stranice
Pjesma o kuji
Jutros je kuja pri štali gdje rogoz se zlati pod gredom oštenila sedmero mladih riđih štenadi redom.
I jezikom, sve do tmine, mati ih češljala nježna; od trbuha njena topline voda se topila snježna.
A uveče, kao i vazda, kad koke na lijegala kreću, tmuran je stigao gazda i strpao štenad u vreću.
Trčati snijegom je stala slijedeć' mu tragove hoda i dugo uz val do vala hladna se mreškala voda.
A kad se od trčanja vruća i znojna probi kroz sjene, njoj se mjesec vrh kuća k'o njeno pričini štene.
U plavet je zurila jasnu i cvilila nasred druma, a mjesec na putu kasnu sakri se iza huma.
I tiho, kao kad s brijega za bačenim kamenom kreće, k'o zlatne zvijezde sred snijega kotrljaju oči se pseće.
Sergej Jesenjin(Prijevod: Gustav Krklec)
Na početak stranice
Čupko
Nazvali su ga Čupko. Bio je muško štene, staro oko mjesec i pol dana. Čupko je uginuo u kavezu šinteraja 25. prosinca 2006. godine. O jednom drugom Čupku, koji je imao više sreće, možete pročitati ovdje.
Na početak stranice
Ona je mačka, ja sam lutalica
Prela je i svijala tijelo uz moje noge, nježnim je gestama pokazivala da me ljubi. Čuvao sam ju žešće nego svoj život, mnoge su krvoloke otjerali moji zubi.
Davao sam joj sve što sam imao, ponekad sam za nju krenuo i krasti. U krilo sam joj stavljao svoje snove i poneki biser, između suza od kajanja i strasti.
- - -
Takva je sreća za pse s pedigreom, raj nije za napuštenog mješanca. Moja je draga rođena za raskoš i svilu i buldoga nekog pregršt dragulja bliješti joj sada na vratu i u krilu.
A ja sam tamo gdje mi je mjesto, šinteri su me, krvavog, stavili u kavez. Znam, moja draga neće više kraj mene sjesti i presti, nikad više neću se zbog nje tući...
Pseći bog ne sklapa sa mnom savez. Kad prođe trideset dana, u pakao za lutalice ću ući.
Ivica Smolec, 16. kolovoza 2007.(Radio Martin, 2007.;otvorenje izložbe "Kist naš svagdašnji", Stara vijećnica, Zagreb, 2009.;Zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče")
Kad dođe čas
Dugo se nismo vidjeli! Olinjao si od prošli put, prljav si i mršav i čini mi se da već teško hodaš. Tugu u očima ne može prikriti ni iskrica sreće što se opet vidimo. Znam, drugim putovima lutamo, moja smetlišta nisu tvoja smetlišta. Neću te gnjaviti svojim problemima jer poznajem tvoje. Podijelimo sendvič. Uzmi, bez ustručavanja, ovo malo što ti nudim, trenutno sam bolje sreće. Znam što znači biti gladan, otjeran, napušten, sam, proklet. Nama, koje svi tjeraju od sebe, praznik je dan kad sretnemo rod svoj. Ne plači, brate! Ne varaj me svojim očima bez suza. I moje su uvijek suhe, bilo da plačem od sreće ili tuge. Sudbina me, kao i tebe, tjera da puzim svojim putom, otjeran, napušten, sam, proklet. Ali, kad dođe čas, bit ćemo stalno zajedno, jurcat ćemo mekanom livadom, lijepi, mladi, zdravi, ljubit ćemo najljepše cure. Nikad više nećemo doživjeti glad, udarce, poniženja ni prezir. I nećemo više šutjeti, naš će se lavež oriti bez straha od okrutnih šintera i drugih grabežljivaca. Jedina briga bit će nam smišljanje novih nestašluka i igara, iz ljubavi, zbog sreće, u prijateljstvu. Kad dođe čas.
Ivica Smolec, 19. siječnja 2008.;(otvorenje izložbe HLD-a "U vremenu ovom", čitaonica knjižnice "Vladimir Nazor", Zagreb, 2008.)
|