Pjesme za pse i ljude 
živih posjetitelja trenutno. Do sada: duša.
Users online script by Stats and counter by
Posjetitelji od lipnja 2009.:
Deset zadnjih posjeta:
Zadnji put radio sam na stranici 22/02/10 |
Kopiranje autorskih radova dozvoljeno je jedino za nekomercijalno korištenje, u neizmijenjenom obliku, s originalnim naslovom i s navedenim imenom autora!
Ova stranica posvećena je ljudima i psima.
Sadržaj
Još jedan čupko kojem prijeti smrt
Čini vam se ponekad da ste sami, da vas ne shvaćaju, da vas ignoriraju, varaju, obespravljuju? Nekima je, ipak, gore! Volite ljude? Volite životinje? Volite pse? Suosjećate li s onima kojima je oduzeto dostojanstvo, sva prava, pravo na život, čak i pravo na dostojanstvenu smrt?
Za Čupka je prekasno. Hoće li barem meni netko spasiti život?!
Apel
Ako imate srce koje ne samo da traži nego zna i uzvratiti ljubav, ako za sebe ne biste nikad rekli da ste sebični ili čak okrutni, vrlo lako možete to dokazati, prvenstveno sebi. Ovisno o vašim mogućnostima, na raspolaganju vam je nekoliko načina kako možete pomoći tim divnim stvorenjima.
Ako vam to neće opteretiti kućni proračun, pošaljite im barem malo novaca ili hrane za pse ili što god može pomoći. Pokažite im da ih nisu napustili svi, da ima više plemenitih ljudi koji misle na njih.
Ako imate želju i mogućnost pružiti nekom od njih topli dom, umiljatog psa, koji će vam do kraja svog života biti zahvalan i vjeran prijatelj, možda i bolji od nekih ljudi koje smatrate prijateljima, možete pronaći na stranicama "Druge prilike".
Ako niste u mogućnosti pomoći im ni na jedan od ta dva načina, puno ćete učiniti već time što ćete ih u svom društvu spomenuti, skrenuti poznanicima pozornost na to da oni postoje i u sramotnim uvjetima životare svoje posljednje dane ili sate. Dok ih ruka zakona, bez ikakve njihove krivice, ne otjera u vječna lovišta.
Možda imate internet stranicu, blog, možda o ružnim detaljima ovog psećeg života koji lažni moralisti farizejski guraju pod tepih možete natuknuti nešto u novinama, na radiju, televiziji...
Imajte na umu, vaša pomoć izbavit će nekog psa, vašeg potencijalnog prijatelja, od bijedne smrti.
Znam, siguran sam u to kao što sam siguran da dišem, da ćete, kakvu god pomoć im pružili, ljepše spavati i ponosnije hodati gradom.
Na početak stranice
Pas lutalica
Podvijen rep i bjeloočnica plaha, zaobilazi te u širokom luku. Izbačeni očnjaci – samo zbog straha, iako bi ti rado liznuo ruku.
Bez ikoga svoga, osuđen da luta, bez nade je ostao, uplašen i sam. Do kraja suđenog, trnovitog puta, u očima bademastim zgašen je plam.
K'o sjena se šulja prljavi, tihi lik, a kada mu otkažu zglobovi stari, prokletnik što se ne usudi pustit' krik klipsat će predgrađem po žezi i jari.
Jednom će ga zateći mećava ljuta i skončat će negdje u grmlju kraj puta.
Ivica Smolec(Zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče")
Na početak stranice
Molitva za štene
molim za štene mješanca ženku pa stoga noću po zimi bačeno na cestu blatno slomljene cjevanice očajno toliko da ne cvili
za višak u leglu za sve kujine kćeri molim još na ovome svijetu za pedalj toploga suhog utočišta
Ana Horvat
Na početak stranice
Lara
Kad pozvonim na dvorišnim vratima u Đakovačkoj jedan, ona se teško diže na sve četiri i laje na mene. To drago Božje stvorenje svim svojim snagama čuva dom.
Zaviđam ti, stara damo! Tvoj dugi pseći život okružen je ljubavlju i prijateljima. Kad bih barem ja u starosti i nemoći imao takvu ljubav i pažnju!
Da umrem među onima koji me vole, do zadnjeg bih daha lajao i tjerao neznance s praga.
I zadnji moj lavež bio bi lavež sreće!
Ivica Smolec
(Lare više nema. Otišla je okružena ljubavlju.)
Na početak stranice
Pjesma o kuji
Jutros je kuja pri štali gdje rogoz se zlati pod gredom oštenila sedmero mladih riđih štenadi redom.
I jezikom, sve do tmine, mati ih češljala nježna; od trbuha njena topline voda se topila snježna.
A uveče, kao i vazda, kad koke na lijegala kreću, tmuran je stigao gazda i strpao štenad u vreću.
Trčati snijegom je stala slijedeć' mu tragove hoda i dugo uz val do vala hladna se mreškala voda.
A kad se od trčanja vruća i znojna probi kroz sjene, njoj se mjesec vrh kuća k'o njeno pričini štene.
U plavet je zurila jasnu i cvilila nasred druma, a mjesec na putu kasnu sakri se iza huma.
I tiho, kao kad s brijega za bačenim kamenom kreće, k'o zlatne zvijezde sred snijega kotrljaju oči se pseće.
Sergej Jesenjin(Prijevod: Gustav Krklec)
Na početak stranice
Čupko
Nazvali su ga Čupko. Bio je muško štene, staro oko mjesec i pol dana. Čupko je uginuo u kavezu šinteraja 25. prosinca 2006. godine. O jednom drugom Čupku, koji je imao više sreće, možete pročitati ovdje.
Na početak stranice
Bobi
Bobi nije engleski policajac. On je Velikogoričan, hrvatski ovčar. Kao što možete vidjeti na slikama to je starac sijede brade. Časno nosi svojih petnaest psećih godina (to bi bio duuugi ljudski vijek). Nadživio je nekoliko svojih četvoronožnih prijatelja. I dalje, svakodnevno, s oduševljenjem prošeće puno kilometara. Svi ga poznaju, svi ga vole. Problem mu predstavlja jedino silazak s četvrtog kata jer živi u zgradi koja nema lift. Naime, boli ga kičma, što je razumljivo. Zato tu uskaču u pomoć njegovi sustanari koji ga na rukama donesu u prizemlje. Bobi je zaista sretan pas!
Bobi je podlegao godinama u studenom 2007. godine.
Na početak stranice
Ona je mačka, ja sam lutalica
Prela je i svijala tijelo uz moje noge, nježnim je gestama pokazivala da me ljubi. Čuvao sam ju žešće nego svoj život, mnoge su krvoloke otjerali moji zubi.
Davao sam joj sve što sam imao, ponekad sam za nju krenuo i krasti. U krilo sam joj stavljao svoje snove i poneki biser, između suza od kajanja i strasti.
- - -
Takva je sreća za pse s pedigreom, raj nije za napuštenog mješanca. Moja je draga rođena za raskoš i svilu i buldoga nekog pregršt dragulja bliješti joj sada na vratu i u krilu.
A ja sam tamo gdje mi je mjesto, šinteri su me, krvavog, stavili u kavez. Znam, moja draga neće više kraj mene sjesti i presti, nikad više neću se zbog nje tući...
Pseći bog ne sklapa sa mnom savez. Kad prođe trideset dana, u pakao za lutalice ću ući.
Ivica Smolec, 16. kolovoza 2007.(Radio Martin, 2007.;otvorenje izložbe "Kist naš svagdašnji", Stara vijećnica, Zagreb, 2009.;Zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče")Na početak stranice
Ulomak iz "Psi i ljubav"
- - - To je bila prva lekcija o ljubavi kojoj me je podučio život s Bubom. Tijekom šesnaest godina zajedničkog života bilo ih je još mnogo. Mnoštvo je razloga zbog kojih čovjek može zavoljeti i voljeti psa. Mnoštvo je razloga, od kojih mnoge ne znamo, zašto pas može zavoljeti i ostati vjeran čovjeku, iako se oni svi svode na jedan rezultat - da pas ne može drugačije. Mnogo je osobina koje ljubav čovjeka i psa čine jedinstvenom. Ljubav čovjeka i psa vrijedna je ne samo sama po sebi, nego nas i može naučiti toliko toga o ljubavi da postanemo sposobniji voljeti drugog čovjeka, druge ljude. Povećana sposobnost za ljubav čini nas i voljnijima da tu sposobnost primijenimo. Ljubav prema psima čini nas boljim ljudima. - - -
Babl, Čovjek-vadičep
Na početak stranice
Srećko
Predstavljam vam još jednog sretnog Velikogoričana. Star je oko četiri mjeseca (jesen 2007.). Još dok je bio mali, pronađen je u šumi. Iako je porastao, sad tek mijenja mliječne zube. Srećko je nevjerojatno drag, zaigran i dobroćudan. Jedva sam ga uspio fotografirati jer je stalno skakao oko mene, lizao me i mazio. Boji se kupanja. Pretpostavlja se da su ga htjeli, kao malo štene, utopiti bacanjem u vodu ali se uspio spasiti i odlutati u šumu. Srećko sad ima topli dom kod obitelji Plehinger.
Na početak stranice
Kad dođe čas
Dugo se nismo vidjeli! Olinjao si od prošli put, prljav si i mršav i čini mi se da već teško hodaš. Tugu u očima ne može prikriti ni iskrica sreće što se opet vidimo. Znam, drugim putovima lutamo, moja smetlišta nisu tvoja smetlišta. Neću te gnjaviti svojim problemima jer poznajem tvoje. Podijelimo sendvič. Uzmi, bez ustručavanja, ovo malo što ti nudim, trenutno sam bolje sreće. Znam što znači biti gladan, otjeran, napušten, sam, proklet. Nama, koje svi tjeraju od sebe, praznik je dan kad sretnemo rod svoj. Ne plači, brate! Ne varaj me svojim očima bez suza. I moje su uvijek suhe, bilo da plačem od sreće ili tuge. Sudbina me, kao i tebe, tjera da puzim svojim putom, otjeran, napušten, sam, proklet. Ali, kad dođe čas, bit ćemo stalno zajedno, jurcat ćemo mekanom livadom, lijepi, mladi, zdravi, ljubit ćemo najljepše cure. Nikad više nećemo doživjeti glad, udarce, poniženja ni prezir. I nećemo više šutjeti, naš će se lavež oriti bez straha od okrutnih šintera i drugih grabežljivaca. Jedina briga bit će nam smišljanje novih nestašluka i igara, iz ljubavi, zbog sreće, u prijateljstvu. Kad dođe čas.
Ivica Smolec, 19. siječnja 2008.
Na početak stranice
To nije istina
Jučer sam bila kod nekog čovjeka poslom, nije važno zašto. Hodali smo po njegovom dvorištu i razgovarali. U kutu dvorišta - ogroman pas na lancu.
Velim ja njemu: "Zašto ga držiš na lancu, to se ne radi?! On će meni: "Opasan je, pravi koljač, nemoj blizu, ugrizao bi te." A ja njemu: "Pa i ja bih grizla da sam na lancu!"
Ode čovjek po neke ključeve, a ja gledam u psa, on u mene. Vidim, uznemirio se, poskočio prema meni par puta, ali lanac ne da. Ja samo stojim i neka knedla mi u grlu. Odjednom pas poskoči, trgne se, lanac puče i on ravno na mene. U par skokova je bio šapama na mojim ramenima, osjetim vrući dah na svom nosu i pas me poliže preko cijelog lica. Smijali smo se i on i ja.
Odjednom, vika i cika iz kuće, istrčali čovjek, žena, punica i sin. Pas se odmaknuo od mene, povio leđa i nakostriješio se k'o hijena, iskesio zube. Dohvatio ga čovjek za šiju i odvukao natrag na lanac, još kraći nego prije jer onaj puknuti dio više nije služio svrsi.
Čovjek mi reče: "Sreća da smo stigli na vrijeme, mogao te ubiti."
Danas me čovjek nazvao, kaže, da se ispriča za luđačko ponašanje svog psa. I doda: "Danas ujutro smo ga ubili, dosta je toga bilo, ovo jučer s tobom prelilo je čašu."
Mislim da sve ovo ne može biti istina.
bosim nogama
Na početak stranice
Savršena družica
Oglas koji je izašao u američkim novinama The Atlanta Journal-Constitution, u rubrici "Poznanstva":
Crna, usamljena, tražim muško društvo. Etnička pripadnost nije važna. Ja sam prijazna cura koja se voli igrati. Volim duge šetnje po šumi, vožnju s tobom u autu, lov, ribolov i kampiranje. U udobnim zimskim noćima volim ležati pred kaminom, a uz svjetlost svijeća ću ti jesti iz ruke. Čekat ću te pred vratima kad dođeš s posla i nosit ću na sebi samo ono što mi je majka priroda dala. Nazovi broj (404) 875-6420 i pitaj za Daisy. Čekam te...
Na početak stranice
Još jedan čupko kojem prijeti smrt
Sinoć, 15. studenog 2009. godine, sjedili smo za stolom kod Đurđe Parać. Đurđa, njen muž Niko, moja žena Sonja, Vlasta Zaloker i ja. Trebali smo dogovoriti detalje programa promocije knjige "Epigrami i drugi zapisi" Zorice Krznar-Blagec koja se treba održati sutra. Recenzentica, njen muž, urednikova žena, voditeljica promocije i urednik upravo su završili posao, kušali pečene jabuke s orasima, čaj s medom, domaću lozovaču i crno vino, kako tko. Razgovarali o svemu i svačemu, samo ne o krizi, recesiji, predsjedničkim izborima i svinjskoj gripi.
Tada je u stan ušla poznata harfistica Marija Mlinar, ispričala se što smeta. Naravno, nije smetala. U naručju smo joj vidjeli razlog dolaska. Prsti su joj, umjesto po žicama harfe, prebirali po čupavoj dlaci nježnog psića.
- Našla sam ga na sred ceste. Lunjao je, vrludao. Nije znao kamo bi. Đurđa, može li ostati kod vas dva-tri dana, sutra putujem pa ga nema tko pričuvati. Kad se vratim, pokušat ću mu naći udomitelja. Bojim se dati ga u neki azil za napuštene pse.
Naravno da nije znao kamo bi. Ni ja ne bih znao da sam star mjesec ili mjesec i pol dana i da me netko ostavi na ulici. Kad si rođen kao pas u kući ili dvorištu nehumanog čovjeka, pomiri se s time da će tvoja mama plakati za tobom. Dobro bi bilo i da se, dok si još u pelenama, pokušaš pomiriti sa smrću. Da ne budeš tako uplašen. Jer ulica je preokrutna i za odrasle ljude a kamo li za pseće bebe. Najčešće ti ne pomogne ni to što si još čist, što si lijep i drag, umiljat. Što si dečko, iako ni sam to još ne znaš. I potpuno, potpuno, potpuno bespomoćan.
Jednom davno, imao sam dvorište, imao sam malo obaveza a u srcu puno ljubavi. Imao sam psa. Sada si ne mogu priuštiti takvog prijatelja i tužan sam zbog toga.
Mali je prognanik dobio mlijeka i kartonsku kutiju s krpom u koju se može uvući da mu bude mekše i toplije. Još nije dobio trajnu sigurnost niti ikakve garancije da će doživjeti dane kad mu mlijeko neće biti jedina hrana. Ali on to ne zna, on još ništa ne zna, on je potpuno, potpuno, potpuno bespomoćan.
Na početak stranice
|
.JPG)
