x

Poezija kako ju ja osjećam

Ivica Smolec

 



 posjetitelja trenutno.


posjeta iz 114 država.

Ivica Smolec, 'Vrijeme kopčanja' u web antologiji hrvatskog ljubavnog pjesništva sastavljačice Ane Horvat


Page Rank    Ispravan CSS! W3C potvrđuje da je ova stranica ispravan XHTML 1.0 Transitional dokument!
ivica.info Webutation
Posjetitelji
od lipnja 2009. godine:
free counters





AKO ŽELITE ČITATI ILI SLUŠATI MOJU POEZIJU:

U lijevom plavom stupcu nalazi se sadržaj. Pronađite u njemu "Moja poezija", stavite strelicu miša na taj naslov i ponudit će vam se desetak tematski uređenih stranica.

Želite li samo izabrati i poslušati čitanje neke od osamnaest pjesama različite tematike, posjetite prvi krug.


Neki od radija i TV na kojima sam gostovao:

Radio Zelina: "Zakaj ne?!", travnja 2013. godine.

Voditelj emisije Zvonko Kvaternik.  Snimku još nisam obradio i stavio na internet.

Jabuka (OTV): "Fio Show", 3. veljače 2013. godine.

Voditelj emisije Ivan Fiolić.

Radio Zelina: "Zakaj ne?!", 7. prosinca 2012. godine.

Voditelj emisije Zvonko Kvaternik.  Snimku još nisam obradio i stavio na internet.

City Radio, 15. rujna 2012. godine.

Voditeljica emisije Kristina Pavlović. Samo kajkavski. Nažalost, zaboravio sam zamoliti da se emisija snimi.

Radio Zelina: "Zakaj ne?!", 19. svibnja 2011. godine.

Voditelj emisije Zvonko Kvaternik.

Radio Sljeme: "Razgovor s poezijom", 30. studenog 2010. godine.

Voditeljica emisije Sanja Brajković.

Radio Martin:  "Igračka vjetrova", 26. kolovoza 2007. godine.

Voditeljica emisije Gordana Makar.

RTL radio, 2005. godine.

Voditeljica Renata Tunjić. Ne sjećam se imena emisije, nemam snimku.



Poezija je romantika, sentiment, ljubav. Tuga, sreća, protest, molba. Život. I smrt živi u poeziji. I treba. Jer poezija je više od života i smrti, ona ih povezuje, ona je vječna.

Poezija tuguje kad pas lutalica ode u vječna lovišta, poezija pravi orgije u čast rođenja leptira. Poezija ukrašava poljubac koji sam dobio od drage, poezija oplakuje smrt prijateljstva. Poezija je sve i sve je poezija. U nama, oko nas. Prošlost, sadašnjost i budućnost.

Ivica Smolec





Prijedlog dopune zakona

Poezija?!
Ma, dajte!
Kome treba poezija
osim onim čudnim ljudima
koji razmišljaju samo o ljubavi,
strasti, čežnji i nadi?!
Ili o tome
kako ptice ljepše pjevaju
daleko od asfalta,
čelika i betona?
Ti čudaci bave se banalnim stvarima,
izlaskom sunca iznad voda,
suzom u oku djeteta,
uspomenama...
Oni plaču kad ugine običan pas
a ne znaju, vjerojatno,
imena i titule
mnogih slavnih sinova
iz slavne povijesti.
Ne znaju, sigurno,
kako pada vrijednost dionicama,
kako je teško sačuvati
i uvećati
bogatstvo,
ma kako stečeno bilo.
Ne poštuju moju borbu, našu borbu,
za bogatstvo, moć i vlast
i, naravno, za prosperitet
domovine.
Ma, koga još zanimaju
ptice i psi,
suze i ljubav?!
Pjesnici su neprijatelji naroda,
oni zloupotrebljavaju demokraciju,
pronalaze rupe u zakonu
i omalovažavaju naše zasluge
time što ih ne veličaju.

I zato, gospodo,
predlažemo dopunu
ovog zakona:
zabraniti poeziju
koja ne pjeva o nama!

© Ivica Smolec, 18. kolovoza 2008.;
Radio Sljeme, emisija "Razgovor s poezijom", 2010., recitirala voditeljica Sanja Brajković)

Na početak stranice


1



Dodir muza - poezija

(tiskano u Webstilus zborniku "Srodne duše", 2009.,
uvodna pjesma u knjizi "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče")

Na početak stranice



Poezija oplemenjuje

Svaka lirska pjesma oplemenjuje i autora i čitatelja. Iznimka su one nezgrapno sročene "pjesme" koje pozivaju na mržnju i netoleranciju pod sloganom patriotizma ili čak veličanjem jedne skupine ljudi i omalovažavanjem druge.

Pjesma se i piše i čita kad je srce puno emocija. Ljubav prema ženi ili muškarcu, majci, Bogu, prirodnim ljepotama, rodnom kraju, cvijetu ili životinji, cijelom svijetu – najčešći je motiv. Mnoge ljude riječ poezija asocira na ljubavnu pjesmu. Međutim, osim ljubavi, ljude ispunjavaju i drugi osjećaji koji traže afirmaciju. Nekad smo jednostavno veseli, razigrani, skloni šali, "pucamo" od želje da "puknemo" od smijeha. A povremeno osjećamo strast, čežnju, tugu, očaj, nostalgiju, usamljenost. Svaki od tih osjećaja može u nama pobuditi želju da pročitamo, a možda čak i napišemo, pjesmu i da si tako damo oduška. Pjesma je ventil kroz koji nagomilane emocije izlaze iz prepunog srca i traže "žrtve" u koje će se useliti.

Kad sam stavio na internet prvu stranicu s poezijom, bojao sam se da sam "sam na svijetu", jer u ovo doba "seksa, pića i krvoprolića" romantika, sentiment, poezija i ljubav slabo su zastupljeni u knjižarama, u razgovoru, a, mislio sam, i u srcima. Kako sam se prevario! Stranice s poezijom ubrzo su postale daleko najčitanije od svih mojih stranica. Mnogi posjetitelji se vraćaju na njih, mnogi ih kopiraju na svoje stranice, forume, blogove, mnogi ih spremaju za ponovno čitanje. Kao "papirnatu" knjigu na policu.

Eto, zato sam siguran da lirska poezija oplemenjuje čak i ovaj najnoviji, na izgled najnehumaniji medij, internet, a preko njega i sve nas.

Ivica Smolec
(u engleskoj verziji: The Inn Scribers Antology 2007, "Reflections And Shadows"
godišnjak Srednje strukovne škole Velika Gorica "Struk VG" 2008.;
na Radio Sljemenu, u emisiji "Razgovor s poezijom" čitala voditeljica Sanja Brajković, 2010.)


Na početak stranice



Ovo što slijedi nije pjesma ali možda nekog potakne, utisne mu u srce inspiraciju pa da sam pokuša napisati pjesmu. Možda prvu?

Mrežnica - Donji Zvečaj Opčinjen, slušao je vječno hučanje, radostan pjev vode. Zna li ta voda kamo ide, kuda će je voditi njeno korito? Teško! Koliko će morati vrludati, izbjegavajući zapreke? Na što će sve naići na svom nepoznatom, neizvjesnom putu? Zna li ta voda da će se kod Karlovca sljubiti s Kupom, Dobrom i Koranom, da će zajedno teći dalje, starije, mirnije, dostojanstvenije, mudrije? Ne zna. To je avantura. Život rijeke, kao i život čovjeka. Kao bezbrižno dijete baca se rijeka ovdje preko kamenja. Kao bezbrižno, veselo, zaigrano dijete pravi galamu tako dragu uhu.

Uskoro je prestao razmišljati i prepustio se osjećaju beskrajnog blaženstva, mira i sreće. Oči su gledale pjenu ali ju nisu vidjele. Uši su slušale pjesmu vode ali ju nisu čule. Nos je njušio mirise šume, rijeke i riba, stopala su osjećala milovanje vode ali Ivo je bio daleko.

Nakon dužeg vremena instinktivno je okrenuo glavu i vidio svoje cure kako se vraćaju stazicom pored grmlja. Ines je, kao uvijek, poskakivala i mahala rukama. Obje su imale u kosi neki plavi cvijet i u ruci po kiticu ciklama. Ugledale su ga i nešto mu vikale ali ih on nije mogao čuti od buke koju su stvarali slapovi. Uskoro ih nije mogao ni vidjeti jer su mu neke čudne suze naglo navrle na oči i padale u slap, miješajući se s veselom, brbljavom vodom koja je tekla dalje...

Iz romana "Vode teku dalje", Ivica Smolec

Na početak stranice




Zadnje uređivanje 11.2014.
© 2004 -2014. Ivica Smolec