Ivica Smolec

    Poetry
Počeci mog proznog rada Ulomak iz mog prvog, nagrađenog romana Kratke priče  
 		 Priče i pjesme za djecu Posvećeno ljudima i psima Zbirka pjesama posvećenih mojoj ženi  
 		  Moje zanimacije u slobodno i angažirano vrijeme

Ponešto o mojim najboljim prijateljima

 Za opuštanje ljudi koji se vole smijati na tuđi, ali i na svoj račun


 

 Knjiga gostiju i sadržaj stranica

 

o ljubavi, čežnji, tuzi... o ponešto nade i sreće.                                                                                   

 

Dragi prijatelji poezije, pozdrav! Ubrzo nakon što sam postavio stranice na ovu domenu, prateći statistike primijetio sam da je ovo najposjećenija od svih mojih stranica. To me iznimno veseli iz dva razloga. Prvo, kad sam odlučio napraviti osobne stranice, stranica o poeziji bila mi je prioritet. Drugo, bojao sam se da sam "sam na svijetu", jer u ovo doba "seksa, pića i krvoprolića" romantika, sentiment, poezija i ljubav slabo su zastupljeni u knjižarama, u razgovoru, a, mislio sam, i u srcima. Ja vas ne poznam, ne znam vašu dob, spol, rasu i vjeru, ne znam ništa o vama. Ipak, vidim da mnogi od vas ne dolaze samo zato da pronađu materijal za obaveznu školsku lektiru. Vi ste mi dragi, htjeli vi to ili ne, a posebno vi koji se vraćate na ovu stranicu. Potrudit ću se dodati poneku pjesmu kad god nađem vremena.

U međuvremenu se poezija, kao neki dobroćudni virus, proširila i na druge moje stranice (Pjesme iz daljine, Pseći život, Priče i pjesme za djecu). Otvorite ih, nećete zaraziti računalo virusom, zarazit ćete samo dušu poezijom - a to nije opasno.

Zbirku "Pjesme iz daljine" pisao sam 1979. i 1980. godine u makedonskom gradu Strumici. Pjesme sam slao, jednu po jednu, u bijelim pismima, mojoj ženi u Zagreb. U to vrijeme nije još bilo ni interneta ni elektronske pošte. Ljubavi, čežnje, tuge i nostalgije bilo je i tad.
 
 

***

 Je li to vaš krik, gospodine?
O, da, hvala, nisam ni primijetio
kad sam ga ispustio!

 (© Ivica Smolec, 2003.)

***

 

Page copy protected against web site content infringement by Copyscape

Sve pjesme objavljene na ovim stranicama već su objavljivane u časopisima, zbornicima, antologijama, zbirkama ili su čitane na raznim pjesničkim tribinama i drugim svečanostima.
Ako ih koristite na portalima, blogovima, forumima ili na bilo koji drugi način, ne mijenjajte sadržaj i navedite ime autora!

 

1 Federico Garcia Lorca Večer
2 Ivica Smolec Zimska čežnja B - ("Pjesme iz daljine", Strumica, Makedonija, doček Nove godine 1979.) (Sonji)
3 Ivica Smolec bez naslova - (1973., "Vjetar, orgulje i krv") (nepoznatoj djevojci)
4 Dobriša Cesarić Jedne noći
5 Drago Mlinarec Srebri se mraz - (1966-70., "A ti se ne daj")
6 Ivica Smolec bez naslova - (2003., "Kao crna ptica")
7 Tin Ujević Notturno
8 Tina Moje zlato spava
9 Tina Mome tati
10 Tin Ujević Zvijezde u visini
11 Dragutin Tadijanović Dugo u noć, u zimsku gluhu noć 
12 Sergej Jesenjin Pismo majci - (Prijevod: Dobriša Cesarić)
13 Ivica Smolec bez naslova - ("Pjesme iz daljine", Strumica, Makedonija, 1980.) (Sonji)
14 Knife, davni poznanik bez naslova
15 Ivica Smolec bez naslova - ("Vode", uvodna pjesma iz romana "Vode teku dalje", 2003.)
16 Ivica Smolec bez naslova - (1974., "Vjetar, orgulje i krv") (tuđoj  djevojci)
17 Verica Peacock Sama na odmoru - (Druga nagrada na Haiku natječaju održanom u Engleskoj 2004.) (Prijevod: Ivica Smolec)
18 Verica Peacock bez naslova - (Veričina najdraža) (Prijevod: Ivica Smolec)
19 Leonard Cohen 32 - ("Snaga robova")
20 Leonard Cohen 41 - ("Snaga robova")
21 Sergej Jesenjin Pjesma o kuji - (Prijevod: Gustav Krklec)
22 Maja Gjerek bez naslova - (iz "Haiku-san", roman "Agora")
23 Maja Gjerek Pjesma o lepezi - (iz "Haiku-san", roman "Agora")
24 Ivica Smolec Bok, stari! - (Izvedeno na XIV Festivalu "KAJ - 2005.", Zagreb i tiskano u istoimenoj knjizi)
25 Suzana Horvat Žena - (Čitano u "Spark"-u 05.06.2005.)
26 Đurđa Parać U meni - Tin
27 Ivica Smolec Romantika s Dagmar - (29.08.2005.)
28 Ivica Smolec Mojoj miloj ženi - ("Pjesme iz daljine", Strumica, Makedonija, 1980.) (Sonji)
29 Ivica Smolec sam - (2005.)
30 Ivica Smolec Zadnji list - (16. 02. 2006.)
31 Ivica Smolec

Jednom davno, u jednom gradu... - (12. 09. 2005.)
32 Ivica Smolec Stišat ću krv - (1973., "Vjetar, orgulje i krv")
33 Javorka Pangerčić Soba puna ružmarina
34 Javorka Pangerčić Kako prepoznati zaljubljenu ženu
35 Ivica Smolec Čekanje uz jezero
36 Ivica Smolec Čekanje uz jezero
37 Ivica Smolec Jesi li ikad napisao pjesmu - (1973., "Vjetar, orgulje i krv")
38 rapaic moji snovi
39 Ivica Smolec Copyright © Osmijeh 1973.
40 Marina bez naslova
41 Ivica Smolec Znaš gdje ćeš me naći - (14. 07. 2006)
42 Ivica Smolec Promašena tema - (1974., "Vjetar, orgulje i krv")
43 Ivica Smolec bez naslova - (24.12.1974., odbijena u novinama kao politički nepodobn)
44 Ivica Smolec Ribič - (2003., "Vode" )
45 Ivica Smolec Turopoljska - (24.06.2005.)
46 Ivica Smolec Tata? - (12.9.2005.)
47 Ivica Smolec Ne tjeraj pticu
48 Ivica Smolec Moja rijeka - (23.08.2005.)
49 Ivica Smolec bez naslova - (ja pjevam na vrhu breze)
50 Ivica Smolec Kad umrem
51 Ivica Smolec Maturant
52 Mirjana Marković Želja
53 Ivica Smolec Djevojčica i duga
54 Ivica Smolec Plavo - (23.7.2007.)
55 Ivica Smolec Ohne Titel - (Übersetzung Tatjana Markulin. 2007.)
56 Ivica Smolec Pas lutalica - (2006.)
57 Ivica Smolec bez naslova - (Svi pjesnici ovog svijeta, 13. 10. 2006.)
58 Ivica Smolec Vjetar i dah - (25. 7. .2005.)
59 Ivica Smolec Crno (nešto kao notturno) - (1. 4. 2007.)
60 Ivica Smolec Ne srdi se, Zagreb, na me! - (Izvedeno na XVI Festivalu "KAJ - 2007.", Zagreb i tiskano u istoimenoj knjizi)
61 Ivica Smolec Kako nastaje ljubavna pjesma - 28. 11. 2007.
62 Ivica Smolec Odlazim (Omnia mea mecum porto) - 25. rujan 2007.
63 Robert Roklicer Grimizni kanjon
64 Ivica Smolec Oči, vratari duše - 26.12.2007.
65 Ivica Smolec Dodir
66 Mirjana Marković Mene ne
67 Ivica Smolec Skupila je hrabrost i napisala pjesmu - 28.studeni 2007.
68 Ivica Smolec Proljeće
69 Ivica Smolec Čovjek bez srca i čovjek bez duše - 1. siječanj 2008.
70 Ivica Smolec Petrinjske šume - 9. veljače 2008.
71 Ivica Smolec Žena koja te voli - 28. studeni 2007.
72 Ivica Smolec Bijelo - 13. ožujak 2008.
73 Ivica Smolec Uzmi - 14. travanj 2008.
74 Ivica Smolec San - 22. travanj 2008.
75 Dobriša Cesarić Balada iz predgrađa - uglazbio Hrvoje Hegedušić
76 Ivica Smolec Kad više ne budem čovjek - 5. svibanj 2008.

 

Page copy protected against web site content infringement by Copyscape

Sve pjesme objavljene na ovim stranicama već su objavljivane u časopisima, zbornicima, antologijama, zbirkama ili su čitane na raznim pjesničkim tribinama i drugim svečanostima.
Ako ih koristite na portalima, blogovima, forumima ili na bilo koji drugi način, ne mijenjajte sadržaj i navedite ime autora!

 

Večer - Lorca

 

 

 

 

Natrag na sadržaj



2

Zimska čežnja B

 

U Esperantu opet sjedim sam.
Kroz vrtlog dima bliješte lampioni,
nad stolom vise šareni baloni,
na njima lica koja dobro znam.

U sedam, kad orkestar se javi
i “Vrijeme đurđica” razlije se salom,
pričat ću o svom cvijetu malom
čaši piva i još vrućoj kavi.

U očima mi lampiona sjaj,
srce mi je iza modrih brda.
U grudima, divljih konja krda
u galopu traže rodni kraj.

© Ivica Smolec

("Pjesme iz daljine", Strumica, Makedonija, doček Nove godine 1979.)
(Sonji)

Natrag na sadržaj  

3

Foto: Maja Homen, "Ona čeka"

Sačinjen od osmijeha,
stisnutim se ustima štitim od kiše. 
U meni cvate nebo
i bezbroj malih sreća čini me sobom.
Jedna žena je rođena 
i živi negdje u ovom gradu. 
Želim ju naći. 
Znam, proći ću kroz poneki oblak tuge,
bez lutanja i žurno, 
jer ona čeka mene 
negdje u ovom gradu. 
Jedna je rijeka zastala da sačeka more. 
Od mojih malih sreća
sagradit ću najljepši osmijeh na njenom licu
i skrenut ću njen pogled 
na istok gdje plamti nebo.

© Ivica Smolec
(1973., "Vjetar, orgulje i krv")
(nepoznatoj djevojci)

(Radio Martin, 26. kolovoz 2007. - Sacinjen-od-osmijeha)

 

Natrag na sadržaj



4

Jedne noći

 

Te noći pisah sjedeć posve mirno,
Da ne bih majci u susjednoj sobi
Škripanjem stolca u san dirno.

A kad mi koja ustrebala knjiga,
Sasvim sam tiho išao po sagu.
U svakoj kretnji bila mi je briga
Da staričicu ne probudim dragu.

I noć je tekla spokojna i nijema.

A tad se sjetih da je više nema.

Dobriša Cesarić

Natrag na sadržaj

5

Srebri se mraz

 

Tu usred polja posljednji raste cvijet,
već kraj je ljetu i njegov bit će kratak vijek.
Dugo već vjetri hladni lišće nose,
maglenim ruhom odjeven je dan
a jutra već su tako hladna,
srebri se mraz.

Bijelo će jutro cvijetu mom donijeti smrt,
pod hladnim plaštom utonut će u posljednji san.
Ostat će pusto polje gdje vjetri jure,
jutro sivo što u nov se pretvara dan,
za dušu moju siva pustoš,
tuga i bol.

Drago Mlinarec

(1966-70., "A ti se ne daj")

Natrag na sadržaj

 

6

kao ptica zbunjena koja traži hranu i vodu
toplu zemlju i živu travu
skrivene ispod snijega

kao ptica koja slijeće na tvoj zaleđen prozor
i čeka i čeka tiho u samoći
mrvice tvoje ljubavi

kao ptica koja žudi za jednom zrakom sunca
što gura se kroz stisnute zube zime
kroz guste teške magle

kao ptica koja sanja kako u toplu ljetnu večer
iz lišća prosipa radostan pjev životu
ushićen pjev ljubavi

kao crna ptica crna

© Ivica Smolec

(2003., "Kao crna ptica")
(u engleskoj verziji tiskana 2007. u antologiji "Reflections And Shadows")

Natrag na sadržaj

 

7

Notturno

 

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

Tin Ujević

Natrag na sadržaj

8

Moje zlato spava

 

U parku,
Na mokroj klupi
Veličanstvo moje spava.
Nevinost i bjelina,
Mjesecom osvijetljena glava.
Neka spava, neka spava.

U parku,
Na početku
Jedne ljubavi,
Zlato moje
Snove svoje tiho sniva.

Od Veličanstvenog
On je
Veličanstveniji,
Od nevinosti svake
Neviniji.

Anđeosko lice,
Oči zelene k’o trava,
To moje zlato spava.

© Tina

Natrag na sadržaj

 

9

Mome tati

Sjedim na obali rijeke,
Osjećam kako prilaziš mi, tiho,
Na prstima...
Podižeš me kao dijete,
I moj smijeh,
Nošen tvojim pogledom,
Blista u kapi rose.
Tvoje ruke čvrsto me drže,
Tvoje usne šapuću mi
``dijete moje``...
i ponovno odlaziš,
opet bez pozdrava,
nestaješ u magli mojih sjećanja...

© Tina

Natrag na sadržaj

 

10

Zvijezde u visini

 

Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
on mnogo traži, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parče kruva
za gladne zube) on brižljivo čuva
za zvijezde u visini
za srca u daljini.

Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noći
snim: ja ću doći, ja ću doći.

Tin Ujević

Natrag na sadržaj

11

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć 

 

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć 
Moja mati bijelo platno tka. 

Njen pognuti lik i prosjede njene kose 
Odavna je već zališe suzama. 

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem 
Po snijegu što vani pada 
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja: 
Anđeli s neba, nježnim rukama, 
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju 
Pazeć da ne bi zlato moje probudili. 

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć 
Moja mati bijelo platno tka. 

O mati žalosna! kaži, što sja 
U tvojim očima 

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?

Dragutin Tadijanović

Natrag na sadržaj

12

Pismo majci



Jesi li živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek' uvečer nad kolibom tvojom
ona čudna svjetlost sja i dalje.

Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.

Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.

Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.

Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me k'o prije osam ljeta.

Nemoj buditi odsanjane snove,
nek' miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sije istim žarom.

Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

Sergej Jesenjin

(Prijevod: Dobriša Cesarić)

Natrag na sadržaj

 

13

adresa
toliko čežnje u drhtaju pera
duša u dvije riječi
i tisuću brda u jednom dahu
ljubav će prijeći

© Ivica Smolec

("Pjesme iz daljine", Strumica, Makedonija, 1980.)
(Sonji)

Natrag na sadržaj  

 

14

jedna vječnost pusta
jedna magla gusta
što se jedna suza slila
što si moja ljubav bila

Knife, poznanik iz mlađih dana

Natrag na sadržaj

 

15

pogledaj vodu
pogledaj vodu
voda te gleda
voda je živa
ta drevna voda
koja se valja
u mračnoj dubini 
spokoj skriva
poslušaj vodu
poslušaj vodu
voda te zove
voda te mami
ta drevna voda
koja se valja
nudi ti zaborav
dolje u tami
osjeti vodu
osjeti vodu
voda te čisti
voda te blaži
ta drevna voda 
koja se valja
daje sreću
onom tko traži
© Ivica Smolec

("Vode", uvodna pjesma iz romana "Vode teku dalje", 2003.)

Natrag na sadržaj

 

16

Ne slutiš koliko želim
da zaspiš na mom ramenu,
da sanjaš moje snove.

U sivilu proljetne večeri,
k tebi, tuđa djevojko,
želje mi nestašne plove.

© Ivica Smolec

(1974., "Vjetar, orgulje i krv") (tuđoj  djevojci)

Natrag na sadržaj

17

Sama na odmoru

 

Razglednica s godišnjeg odmora:
Nemam se s kime prepirati -
Da si barem tu.

© Verica Peacock

(Druga nagrada na Haiku književnom natječaju održanom u Engleskoj 2004.)
(Prijevod: Ivica Smolec)

Natrag na sadržaj

 

18

e-mail veza
sjedinjuje prijatelje širom svijeta -
elektronička radost!

© Verica Peacock

(Veričina najdraža)
(Prijevod: Ivica Smolec)

Natrag na sadržaj

 19

32

 

Stvaram ovu pjesmu za tebe
Gospodaru Svijeta
koji imaš sve na svijetu
osim ove pjesme

Leonard Cohen

("Snaga robova", 1973.)

Natrag na sadržaj

20

41

 

Bio sam izgubljen
kad sam te sreo na putu
za Larisu
ravnom putu između cedrova

Mislila si
da sam čovjek od putova
i voljela si me kao takvog čovjeka
nisam bio takav čovjek

Bio sam izgubljen
kad sam te sreo na putu
za Larisu

Leonard Cohen

("Snaga robova", 1973.)

Natrag na sadržaj

21 

Pjesma o kuji

 

Jutros je kuja pri štali
gdje rogoz se zlati pod gredom
oštenila sedmero mladih
riđih štenadi redom.

I jezikom, sve do tmine,
mati ih češljala nježna;
od trbuha njena topline
voda se topila snježna.

A uveče, kao i vazda,
kad koke na lijegala kreću,
tmuran je stigao gazda
i strpao štenad u vreću.

Trčati snijegom je stala
slijedeć' mu tragove hoda
i dugo uz val do vala
hladna se mreškala voda.

A kad se od trčanja vruća
i znojna probi kroz sjene,
njoj se mjesec vrh kuća
k'o njeno pričini štene.

U plavet je zurila jasnu
i cvilila nasred druma,
a mjesec na putu kasnu
sakri se iza huma.

I tiho, kao kad s brijega
za bačenim kamenom kreće,
k'o zlatne zvijezde sred snijega
kotrljaju oči se pseće.

Sergej Jesenjin

(Prijevod: Gustav Krklec)

Natrag na sadržaj  

 22

Na kišom opran oblutak
Slijeće zbunjena ptica;
To ipak nije jaje.

© Maja Gjerek

(iz "Haiku-san", roman "Agora")

Natrag na sadržaj

23

Pjesma o lepezi

 

Moja je lepeza od tihe geste,
Nekoliko se cvjetova na njoj otvara;
Bljesnu na bijelom papiru
Poput vjetrom razbuktala požara
Naslikane ruže i listovi od lahora.
Njom zaklanjam lice kad te sretnem;
Ona skriva moj osmijeh kao list lopoča
Rep brze, zlatne ribe
Što promakne u vodi; a kad zanoća,
Njome hladim tvoje lice, vrelo,
Poput suncem ugrijana voća,
I milujem mjesec što dotiče ti tijelo.

© Maja Gjerek

(iz "Haiku-san", roman "Agora")

Natrag na sadržaj

24

Bok, stari! 

 

Bok, stari, pa jesi ti živ, nisam te videl sto let!
Otkad smo zadnji put kartali belu, čujem, prešel si svet.
Fali ti puno zurke od napred al očale su ti za pet.
Ko bog si zgodnog komada oženil pa ga imaš kam det.

Nemoj zamerit kaj imam kravatu, prokleta zver me davi.
Išel sam na sprovod starom pajdašu koji je dobil po glavi.
Odi, idemo ispiti jednu za dušu mom starom frendu,
kum sam firmani njegovom sinu a skup smo i svirali u bendu.

Ak još možeš lupiti akord i ak buš bil tu još koji dan
pridruži nam se, zameni Njofru, to bu bilo ko san.
Mi drmamo rock od kad si otišel, karijeru već imamo dugu,
a kad neko od nas rikne, u ovom bircu utapamo tugu.

Na Zrinjevac je došlo još jedno proljeće al i naša jesen je lepa.
Iza svake bele narcise i smeđi list platane se šlepa.
Odi, idemo ispiti jednu za dušu mom starom frendu,
kum sam firmani njegovom sinu a skup smo i svirali u bendu.

© Ivica Smolec

(Izvedeno na XIV Festivalu "KAJ - 2005.", Zagreb i tiskano u istoimenoj knjizi)

(Radio Martin, 26. kolovoz 2007. -Bok-stari )

 

Natrag na sadržaj

 

25

Žena 



Žena,
mlada, stara, lijepa ili ne,
žena je ... žena.
Žena je k'o maslačak
nježna i krhka,
kad puhneš u njega, nestane,
al' sjeme ostaje.
Žena je k'o pupoljak,
ako ga njeguješ
ljepotu i ljubav ti daje.
Žena je mak,
mirisna i opojna
u san te baca sladak.
Žena je i kaktus;
izvana gorda i nedodirljiva,
iznutra meka i topla,
snagu ti daje.
Jednom u životu
pruža ti cvijet ...
zapamtiš li ga
nikada drugu nećeš htjet'!

© Suzana Horvat

(Čitano u “Spark”-u 05.06.2005.)

Natrag na sadržaj

 

26

U meni - Tin


U čaši vino
U vinu suze
Al' nije plač
Već očaj
Jedne muze

Utapam u vinu
Svu gorčinu svijete
Rastrganost duše
Prolaznost ljeta

Prohujale ljubavi
Vječne dileme
Tmurno sjećanje
Pariške boheme
Pjesničkog usuda…                     

I tako p'jano snena
Tumaram za tobom
Kao…
Melpomena

© Đurđa Parać, "Vrisak"

 

 

Natrag na sadržaj  

 

27

Romantika s Dagmar



Ivica (19)
putuje vlakom u drugu državu
poljubiti jednu bolesnu djevojku.

Dagmar (18),
shrvana gripom,
ustaje iz kreveta
jer mama je rekla da ju netko čeka
pred vratima.

Izlazi u hladnu ljubljansku večer
s tim mladim zagrebačkim luđakom,
kašlje i ljubi ga.

On ju je samo došao vidjeti
jer zimska je večer jednako jadna
i u Zagrebu i bilo gdje
bez nje.

 © Ivica Smolec

(29.08.2005.)

Natrag na sadržaj  

28

Mada za moju ljubav nikad nije kasno
od svih daljina najteža mi je tvoja
jer zajedno smo počeli počeli smo krasno
odavno sam sretan odavno mi je jasno
jedina si moja

moja radost kovitla se sa strepnjom i tugom
i briga za tebe kao paranoja
ludi me u čekanju neizmjerno dugom
ova čežnja laste za sjeverom - jugom
jedina si moja

život moj je sada želja da te vidim
eho čežnje trepti srcem sad u meni
ni suze ni bore ja se ne stidim
iz ljubavi je prema mojoj miloj ženi

© Ivica Smolec

("Pjesme iz daljine", Strumica, Makedonija, 1980.)
(Sonji)

Natrag na sadržaj  

 29

Ivica Smolec - sam

 Natrag na sadržaj

 30

Maja Homen - Alone

Foto: Maja Homen, "Alone"

Zadnji list

 

Prijatelji moji
i ljubavi moje
što trunete dolje,
uvele,
crne,
zgažene...

Uskoro odlazim i ja.

Moći će ova šuma i bez nas,
nova će generacija pjevati iste balade
kad dahne povjetarac
i plakati iste jadikovke
kad stušti se oluja.

Krug se zatvara i krenut će novi.

Mlado će se lišće,
svjetlozeleno,
puno sokova,
dodirivati nježno i sanjariti
na toploj proljetnoj kiši
o sretnom, vječnom životu.

Ali i mi smo živjeli,
voljeli,
maštali,
ljutili se i praštali.

Evo,
i ja oslobađam granu
za nove sanjare,
za nova prijateljstva, 
za nove ljubavi...

© Ivica Smolec
(16. 02. 2006.)

Natrag na sadržaj

 

31

 

Jednom davno, u jednom gradu...

 

Bože, kak sam bil mlad kad sam te na Griču kušuval!
I sva ova leta, lepa i grda, taj spomen u tikvi sam čuval.
Ti si bila najlepša cura al još si dišala po mleku,
a ja, zloglasni fulir kaj svaku je štel pod deku.

Sedeli smo pod lampom i gledali kak svetli naš grad,
poskrivečki sam te pogledom svlačil i taj čas bi te zel rad.
Uši su mi se pušile, recitiral sam ti ljubavne pesme,
a kad sam skužil da su ti lepe, diral sam te tam di se ne sme.

Imal sam velki feler za fulira i tu ni bilo pomoći,
zaljubljival sam se u svaku pucu koja je imala lepe oči.
Otišel sam iz Zagreba, život me hitil, prošla su duga leta
i ti se, možda, više ne sećaš onog slatkog probisveta.

Sad retko nađem cajta šalabajzat po Gornjem gradu
i na miru si sesti na klupu, kraj Matoša, u hladu.
Al kad se strefi da me posel ne tera i da ne gledam na vuru,
dojdem tam i gledam svoj Zagreb i mislim na najlepšu curu.

© Ivica Smolec

(12. 09. 2005.)
(uglazbio Neven Dužević)

 

(Radio Martin, 26. kolovoz 2007. - Jednom-davno-u-jednom-gradu)

 

Natrag na sadržaj

 

32

Stišat ću krv

 

Pokušat ću stišati krv
i voljeti te toplo i tiho
kao što volim vjetar
i titranje dubokih akorda orgulja.
Ponekad sjedim pod svjetiljkom na Griču,
sve dok me ne ponese vjetar
iznad mog grada u plavičastoj idili,
i dalje, iznad Save, iznad polja.
Ponekad zaželim da pođemo zajedno,
da te naučim lebdjeti
iznad vremena i materije.
I tada te vidim dolje,
okovanu lancem vremena.
Stišavam akorde svoje krvi
i silazim da čagamo toplo i tiho,
uz neke tužne orgulje,
tako daleko od sunca.
Ponekad,
kad ne mogu stišati krv,
dotaknem tijelo druge djevojke
i gnječim ga u negativ svog tijela,
i lebdim s njim iznad materije,
ususret spoznaji.
Kad ne mogu s tobom.
I tek kad shvatim
da to tijelo ne može patiti,
vraćam se tebi.
Pa ako i dokučim spoznaju,
želim je podijeliti s tobom.
Pa ako i ne znaš letjeti,
stišat ću vjetar, orgulje i krv,
odbacit ću spoznaju
i poljubit ću te toplo i tiho.


 © Ivica Smolec
(1973., "Vjetar, orgulje i krv")

Natrag na sadržaj  

33

 

 

 

Soba puna ružmarina

 

Doći ću Ti večeras.
Spremi nam postelju.

            Najavljujem svoj dolazak
            kako bi sobu okitio ružmarinom
            i dočekao ženu, nevjestu.

            Doći ću Ti gola, bijela
            a zvijezde i more
            ostavit ću pred vratima
            da uzdišu od zavisti.

                         Nemoj zaspati, čekaj me ...

© Javorka Pangerčić

 

 

Natrag na sadržaj

 

34

 

Kako prepoznati zaljubljenu ženu

 

Po koraku.
Zaljubljena žena ima lagani korak, jedva dotiče tlo pod nogama.
Lebdi. A opet, korak joj je siguran, odrješit.

Po očima.
Oči zaljubljene žene su poput dviju ribica što se ljeskaju svojim srebrnastim trbuščićima. Sjaje se te oči, vrckaju i ne možeš ih ni na tren uloviti.

Po pjesmi.
Zaljubljena žena pjeva. Ustvari, nikad nisi siguran da li to na njenom licu titra osmijeh ili u sebi pjevuši neku ljubavnu pjesmu. A tek kad naglas propjeva, znadeš što joj srce kazuje.

Po zračenju.
I onaj koji nikada nije čuo za auru osjetit će da zaljubljena žena zrači. Iz svake njene pore isijava energija, ljepota, ljubav.

Pitaš me otkud ja to sve znam?
Rekli su mi da ja upravo tako izgledam.

 

© Javorka Pangerčić


 Natrag na sadržaj  

 

 

35

Ivica Smolec - Čekanje uz jezero

 

 


 Natrag na sadržaj

36

 

 

Ivica Smolec - Čekanje uz jezero 1

 

 


 Natrag na sadržaj  

37

Jesi li ikad napisao pjesmu,
odraz nemirne duše?
Jesi li ikad čekao uzalud
i shvatio da snovi se ruše?

Gdje je večeras moj silni zanos
kojim moja poezija diše?
I kakva je to poezija
koju srce bez zanosa piše?

Kad ću naučiti da ju volim
samo koliko i ona mene?
I tko će pokušati da mi objasni
razliku između pjesme i žene?

© Ivica Smolec
(1973., "Vjetar, orgulje i krv")

 

 


 Natrag na sadržaj

 

 

 

38

 

 

moji snovi



ne više izbezumljeno
ovaj put samo nijemo
promatram
i vršcima prstiju dotičem
komadiće stakla
s poda mog života

moji snovi..

na tisuće
malih
velikih
šiljastih komadića
razasuto posvuda..

prijatelj rapaic s Crocafe - foruma
(If words could kill...I´d spell your name...
If songs could kill...this one is for you...)

 

 


 Natrag na sadržaj

 

39

 

Copyright © Osmijeh 1973.

 

nismo se čak ni upoznali
a ja uzimam kopiju tvog osmijeha
bez pitanja
potajno
u prolazu
čim si se udaljila stavio sam ga na lice
izgleda da je to stvarno izvrstan osmijeh
ljudi kraj kojih prolazim
kradu od mene kopije
bez pitanja
potajno
znam to jer sam neke ponovo sreo
prvi put ozbiljni a sada s osmijehom
ukradenim
s mojeg
a zapravo s tvojeg lica

© Ivica Smolec
(17. 11. 2004.)

 

 


 Natrag na sadržaj  

 

40

41

I upita Ljubav Prijateljstvo:
"Zašto ti postojiš kad sam ja tu?"
A Prijateljstvo joj odgovori:
"Da stavim osmijeh -
tamo gdje si ti ostavila suzu."

Marina

 

 


 Natrag na sadržaj  

41

Znaš gdje ćeš me naći

 

Ako me ikad potražiš,
znaš gdje ćeš me naći.
Naše jezero još uvijek te čeka
i čezne za tvojim prštavim smijehom
i kamenčićima
koje si samo ti znala
onako nehajno bacati u njega.
Voda je još bistra i zelena,
još je u njoj odraz tvojih očiju.
Kad viknem tvoje ime,
ptice umuknu i jeka mi vrati glas.
Ma što znače te duge godine?!
Ja sam još tvoj
i bit ću,
čija god da si sad.
Ako me ikad potražiš
u svojim snovima,
znaš gdje ćeš me naći.

© Ivica Smolec,
14. 07. 2006.

 

 


 Natrag na sadržaj

42

Promašena tema

 

Mutno svjetlo ulice,
studen u kostima,
miris skorog snijega.
Zakasnio sam na autobus.

U sjeni zida
ona se smiješi
u njegovom naručju.

Znam dobro taj osmijeh.
Često ga je meni poklanjala.

Trunem iz dana u dan
sve više.
Nije mi bila sve u životu
i neću se zbog nje ubiti.

Istina je.
Bio sam sretan nakon svakog našeg susreta
i pjevao sam kad drugi nisu.
Danas, kad se sretnemo, ona obara pogled
da u njenim očima ne nađem osmijeh
kojeg za mene nema.

Ali htio sam pisati o snijegu.
Uskoro će Nova Godina,
treba se proveseliti.
Želim popiti svoj konjak
i svima čestitati.

Želim snijeg za Badnje veče,
mnogo, mnogo pahulja
za mnogo, mnogo sreće.

© Ivica Smolec,
(1974., "Vjetar, orgulje i krv")
 


 Natrag na sadržaj

43

došlo je badnje veče,
moj grad je pijan od vremena
što tako brzo teče

gubi se u magli
još jedna prosječna tuga,
godinu dana duga

promrzlih ruku, s injem u kosi,
sjetan i sretan domu svom nosi
jelku, dan je hladan

u srcu nosi, skrivenu,
čežnju da bude voljen,
želju da ne bude gladan

na još neokićeno drvce
mnoga je kliznula suza,
tek poneki osmijeh je sjao

drva je malo,
duga je zima,
ni snijeg još nije pao

no ljudsko je srce
pretoplo za mraz
što prijeteći bljeska na grani

u pepelu čeka
i mirno se smiješi
jer doći će topliji dani

© Ivica Smolec,
( 24.12.1974., odbijena u novinama kao politički nepodobna)

(Radio Martin, 26. kolovoz 2007. - Doslo-je-Badnje-vece)

 

 


 Natrag na sadržaj

44

Ribič

 

Navečer je pripremio štapove,
udice, pera i mamce.
Legao je i usnuo slapove,
ribe, lokvanje i čamce.

Ustao je u petnaest do tri,
popio kavu, čuo prognozu.
Kad su se razišli sni
na eks je okrenuo lozu.

“Moody Blues” su krenuli s okretom ključa,
rasuli akorde u tami i samoći.
CD je završio kod zadnjih kuća
gdje rijeka je šumila kroz led u noći.

Bacio je udicu u crni val
pokretima znanim, u ritualu dragom.
Čučnuo je na smrznuti žal
opčinjen vodom, njenom vječnom snagom.

Čas prije nego je dahnuo dan,
bacio se pod led, u vir,
gdje sanjat će vječno najljepši san,
gdje naći će spokoj i mir.

© Ivica Smolec,
( 2003., "Vode")

 


 Natrag na sadržaj

45

Turopoljska

 

Španciram se po Gorici, nemam za pivu.
Bogme je pripeklo, svi beže u hlad.
Raskopčal sam šulju, natikače vlečem,
isplazil sam jezik, al plazim kroz grad.

Španciram i pesekima salutiram
koji na mene iz dvorišta laju.
Kad sedne plaća popil bum pivu
di god me konobarice znaju.

U Kolodvorskoj su jedna vrata
kraj kojih bum se navek smucal,
al da me ne bi oterali ko tata,
nigdar nebum na njih pokucal.

Španciram i pesekima salutiram
koji na mene iz dvorišta laju.
I fućkam baladu jednoj curi
po celom lepom turopoljskom kraju.
 

 © Ivica Smolec, 24.06.2005.

 

 


 Natrag na sadržaj

46

Tata?

 

Dignul se je još po kmici,
popil je kavu i otišel van.
Tu noć je budan preležal,
na oči mu nije dolazil san.

Dok smetlari špricaju Ilicu
u prvi haustor se makne
a onda nastavi špancirat na istok
i sunce već krovove takne.

Iz kamiona, gajbe s friškim kruhom
taj jutarnji miris šire kroz grad.
Makar mu u trbuhu kruli
on ide dalje, ne oseća glad.

Dok stigne do Kvatrića već bu frtalj osam
i ona bu već bila budna.
Kad joj zafućka njihov signal
došla bu na prozor i rekla mu...

 jel zbilja trudna.


 © Ivica Smolec, 12.9.2005.

(Radio Martin, 26. kolovoz 2007. - Tata-25)

 

 


 Natrag na sadržaj  

47

Ne tjeraj pticu

 

Ne tjeraj tu malu crnu pticu
što sjedi na tvom prozoru
jer pukla je smrznuta grana.

Ne daj da i ptičica prepukne sleđena,
to je moje srce -
jedino koje imam.

Ne daj da uplašena odleti u mrak,
izgubit će se zauvijek.
To je moja duša -
jedina koju imam.                             

Smiluj se maloj crnoj ptici.


 © Ivica Smolec

 

 


 Natrag na sadržaj

48

Moja rijeka

 

Divlja i bezbrižna jurila je rijeka,
bacala se smiono niz tvrde stijene.
Pjevala je glasno svoj divlji rock
uz srebrne kapljice i kovitlac pjene.

Sišla je s mističnih maglenih planina,
smirena je nestašna razigranost njena.
Izbaci još poneki vrckavi valić
gdje prije je neobuzdano prštala pjena.

Moja rijeka sad pjeva čisti blues
jer često teče kud joj nije volja.
Zanos joj je smiren teškom ilovačom,
probija se mučno kroz šume i polja.

Na njoj nema velebnih mostova,
preko nje nikad ne kroče ljudi.
Plavi katkad da spasi život,
pa i za suše bistru vodu nudi.

Traži svoje more, plavo i bistro,
i sama je prozirna, ni dno ne krije.
Moja rijeka teče nevina i čista,
ni krv ni blato zamutilo ju nije.


 © Ivica Smolec

 

 


 Natrag na sadržaj  

49

ja pjevam na vrhu breze
glasan sam k’o crkvena zvona
ja ne pjevam bez veze
želim da me čuje ona

danima me već gleda
i leti blizu mene
na granu do mene sjeda
i pjesma mi sama krene

ja nisam profesionalac
improviziram repertoar svoj
na estradi sam marginalac
jer pjevam samo njoj

pjevati za lovu i nije neki štos
ja pjevam jer sam zaljubljen
ja sam - crni kos

© Ivica Smolec

(Radio Martin, 26. kolovoz 2007. - Pjevam-na-vrhu-breze)
(u verziji na zagrebačkom dijalektu tiskano u Zborniku XVI Festivala kajkavske lirike i glazbe, Zagreb, 2007.)

 

Natrag na sadržaj

50

Kad umrem

 

Kad umrem, neka vode i dalje teku
i vatre neka gore
i ptice pjevaju,
nek’ miriše mokra crnica
na mojim prsima.
Samo to vas molim.

 

© Ivica Smolec, 4.08.2005.

 

 


 Natrag na sadržaj

 

51

 

Maturant

 

Na mene pada ljeto.
Krv, ugrijana od sunca,
traži izlaz iz tijela,
a dugo sputavana mašta
grli novu šansu.
Led je u meni proplakao
u svojoj nemoći
prema novoj snazi
kojom me napinje dan.
I stara, draga sloboda
smiješi se i maše,
sad već blizu;
nazirem joj oblike.

 
 © Ivica Smolec, davno, kao maturant

 

 


 Natrag na sadržaj

52

ŽELJA

 

 Da sam samo slutnja, sjećanje il' sjenka,
tek vrisak gorčine u tišini noći,
odbljesak svjetla iznad cvjetnih dolova…
I da sam šuma, trava ili rijeka,
prigušen uzdah rođen u samoći…
Al' ja sam žena rođena od bolova.

Posljednja inja zamrzla mi grudi,
ne ćutim toplinu novoga proljeća.
Bezvoljna i hladna podajem se tmini.
A ubija me čežnja jutrom kad se budim!
Tinjam tamnim sjajem kao stara svijeća
pa tiho, polako, gasnem u tišini.

 Postala sam samo kamen koji čeka
da začuje opet dobro znani korak
dok me noćni vjetar mami u skitanje.
A da sam samo slutnja, sjećanje il' sjenka,
samo jecaj bola, proživljen i gorak,
dočekala bih lakše novo svitanje.

 

© Mirjana Marković

 
 

 

 


 Natrag na sadržaj

53

Djevojčica i duga

 

Pod crvenim nebom crvena staza, zarasla u drač.
Bosim nogama kamenčiće gazim. Je li to moj plač?