Poezija ljubavi, sreće i nade
Ivica Smolec
Kopiranje autorskih radova dozvoljeno je jedino za privatnu upotrebu, BEZ IZMJENA, KOMPLETNO, S ORIGINALNIM NASLOVOM I S NAVEDENIM IMENOM AUTORA!
U tom obliku i na taj način radovi se smiju stavljati na nekomercijalne stranice, blogove, forume... Dozvoljena je upotreba i u edukativne i slične svrhe ali ne komercijalno. Za to se, molim vas, javite autoru preko stranice za kontakt, kao i za korištenje sadržaja za čitanje ili recitiranje na priredbama i natječajima.
Želite li sadržaje umnožavati, na bilo koji način komercijalno distribuirati pjesme ili priče, tiskati, uglazbljivati, podrazumijeva se da je neophodan kontakt radi dogovora. Upotreba tih materijala koja nije u skladu s navedenim podliježe Zakonu o autorskom pravu i moralnom pravu vlasnika.
Moje su pjesme stihovi o ljubavi, o radosti, o životu i smrti, o samoći, tuzi i očaju, o beznađu, o čežnji i nadi... O svemu, samo ne o mržnji.
Želite li samo izabrati i poslušati neku od osamnaest recitiranih pjesama različite tematike, posjetite prvi krug.
Sadržaj
Legenda o Ljubavi
Ne plači, zlato!
Sonet o dobroj duši
Spirala
Vjetar i dah
bez naslova (nepoznatoj djevojci)------(+ r)
Stišat ću krv
Copyright © Osmijeh 1973.
bez naslova (pjevam na vrhu breze)--(+ r)
Oči, vratari duše
Žena koja te voli
San
Čekanje uz jezero
bez naslova (javorka)
Kako nastaje ljubavna pjesma
Lice
Suza i Smoki-------------------------------(+♫)
bez naslova (tuđoj djevojci)
Moja rijeka
Una----------------------------------------------(+♫)
Moj život------------------------------(+ r)
Notturno
Rapski memento
Balada o mladiću čupave glave
More u krvi
Ljubav
Spavaj, Zagrebe moj!----------(+ r)
Sonet o Zagrebu i meni
r = recital
♫ = uglazbljeno
Ljubiti, ubiti, biti
Divno je ljubiti ženu i dijete,
drač i bolesnu zvijer,
vatru, vodu, zemlju i ptice.
Osjećati samilost, tugu i radost.
Neshvatljivo je ubiti,
osiromašiti sebe i svemir.
Najčudnije,
najveličanstvenije
i potpuno neshvatljivo je -
biti.
A ja jesam.
© Ivica Smolec, 1954. - 2007.
(časopis Ogranka Matice hrvatske Velike Gorice "Luč", godina 1, br. 1, lipnja 2012.)
Legenda o Ljubavi
Na bijelom vrhuncu, tam' u samoći,
starica je slijepa tisuće ljeta;
osluškuje zveket zvijezda u noći,
osjeća da sunce po danu cvjeta.
Dobri ljudi, širom naše planete,
prijateljima su se svojim kleli
da su pod nebom, gdje orlovi lete,
tu besmrtnu slijepu staricu sreli.
Orkestar svih zvijezda doziva sunce.
Orao na zraku njegovu slijeće.
Dok prazne pristaju jutarnje lađe
na te visoke do neba vrhunce,
srce u osami ponovo kreće
onu staru slijepu ženu da nađe.
© Ivica Smolec, 5. prosinca 1975.
(prijatelju za rođendan;
tiskano u Webstilus zborniku "Srodne duše", 2009.,
u zbirci "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče", 2009.)
Ne plači, zlato!
Ne plači mi, zlato, samo munja sijeva,
ma, začas će proći i taj pljusak kiše.
Slatko mi snivaj dok ti mama pjeva
i ničeg se ne boj, ne dršći mi više!
A kad se probudiš, sunce će se smijat',
pred skloništem pjesmu započet će ptice
i novo će gnijezdo, tu, na brezi, svijat'.
Daj da mama vidi nasmiješeno lice!
Ne boj mi se, srce, to običan je grom,
ma, nikada više neće biti rata!
Savit ćemo gnijezdo, naš novi, topli dom
gdje bio je prije, čim vrati se tata.
Ako nam se, ipak, naš tata ne vrati,
dvostruku ću ljubav svom anđelu dati!
© Ivica Smolec, 17. siječnja 2010.
Sonet o dobroj duši
U staroj jakni, ni nakita nema,
ta žena bez škole je ipak dama.
U vrećici su joj Puškin i Gorki;
iz knjižnice vraća se moja mama.
Zamišljeno lice, odsutan pogled,
brige su ispod tog sijedog joj prama.
Nakon što svrati po lijek, kruh i mlijeko,
domu svom, umorna, vraća se mama.
Davno mi je dala gene što vole,
napajaju se iz ljubavi hrama.
Vatru i vodu i zemlju i ptice,
ma, sve to voli i dobra mi mama.
Prosjaka prosi da prosi bez srama
jer puno je jada prošla i sama.
Da, takva je duša draga mi mama.
© Ivica Smolec, 7. siječnja 2009.)
(zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče", 2009.)
Spirala
(hommage mom tati)
Vedar je ali umoran i sijed.
Čuvaj, grano, taj krhki, suhi list!
Blage mu misli, obraz mu je čist,
al' mutno oko i u uhu led.
Nek vas ne plaše njegove bóre,
crte na licu sam život reže.
Ljeti nam misli od zime bježe
al' vrijeme ore more i góre.
U mulju škrge toplinu traže,
hladnoća steže, vjetrovi snaže,
krila na putu za čudesni jug.
Spirala sve je središtu bliže,
zima svih zima mom tati stiže.
Molim te, daj još koji puni krug!
© Ivica Smolec, zima 2009/10.
(recitirano na "Goričkim večerima" 2012., nekoliko dana nakon što je tata pretrpio moždani udar)
Vjetar i dah
Stojim pod krošnjom i misli mi blude.
Vjetar se igra zelenim granama
i pokušava stresti s vrha
upornog pernatog crnog pjevača.
S vjetrom što dolazi iz daljina,
mašta mi daruje mirise
planinskog snijega i borovine,
i slutnju daha neke žene
daleke,
usamljene,
koja bi me možda voljela
da smo se upoznali.
Vjetar je odnio moj dah
dalje, daleko,
preko ravnice,
možda preko brda i mora,
do neke druge žene
daleke,
usamljene,
koju bih možda volio
da smo se upoznali.
© Ivica Smolec, 25.srpnja 2005.
Sačinjen od osmijeha,
stisnutim se ustima štitim od kiše.
U meni cvate nebo
i bezbroj malih sreća čini me sobom.
Jedna žena je rođena
i živi negdje u ovom gradu.
Želim ju naći.
Znam, proći ću kroz poneki oblak tuge,
bez lutanja i žurno,
jer ona čeka mene
negdje u ovom gradu.
Jedna je rijeka zastala da sačeka more.
Od mojih malih sreća
sagradit ću najljepši osmijeh na njenom licu
i skrenut ću njen pogled
na istok gdje plamti nebo.
© Ivica Smolec,1973. (nepoznatoj djevojci)
(Radio Martin, 2007., emisija "Igračka vjetrova"
časopis Udruge umjetnika "Spark" br. 10)
Übersetzt von Tatjana Markulin:
Durchwebt von Lächeln
Stišat ću krv
Pokušat ću stišati krv
i voljeti te toplo i tiho
kao što volim vjetar
i titranje dubokih akorda orgulja.
Ponekad sjedim pod svjetiljkom na Griču,
sve dok me ne ponese vjetar
iznad mog grada u plavičastoj idili,
i dalje, iznad Save, iznad polja.
Ponekad zaželim da pođemo zajedno,
da te naučim lebdjeti
iznad vremena i materije.
I tada te vidim dolje,
okovanu lancem vremena.
Stišavam akorde svoje krvi
i silazim da čagamo toplo i tiho,
uz neke tužne orgulje,
tako daleko od sunca.
Ponekad,
kad ne mogu stišati krv,
dotaknem tijelo druge djevojke
i gnječim ga u negativ svog tijela,
i lebdim s njim iznad materije,
ususret spoznaji.
Kad ne mogu s tobom.
I tek kad shvatim
da to tijelo ne može patiti,
vraćam se tebi.
Pa ako i dokučim spoznaju,
želim je podijeliti s tobom.
Pa ako i ne znaš letjeti,
stišat ću vjetar, orgulje i krv,
odbacit ću spoznaju
i poljubit ću te toplo i tiho.
© Ivica Smolec,1973.
Copyright © Osmijeh 1973.
nismo se čak ni upoznali
a ja uzimam kopiju tvog osmijeha
bez pitanja
potajno
u prolazu
čim si se udaljila stavio sam ga na lice
izgleda da je to stvarno izvrstan osmijeh
ljudi kraj kojih prolazim
kradu od mene kopije
bez pitanja
potajno
znam to jer sam neke ponovo sreo
prvi put ozbiljni a sada s osmijehom
ukradenim
s mojeg
a zapravo s tvojeg lica
© Ivica Smolec, 2004.
godišnjak Srednje strukovne škole Velika Gorica
"Struk VG" 2008.;
zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče", 2009.;
otvorenje izložbe slika HLD-a u Klub-galeriji "Zrin" u Berislavićevoj, Zagreb, 2010.;
digitalna knjižica "Vrijeme kopčanja" na portalu "Pjesnici Ane Horvat")
"Pjevam na vrhu breze",
Radio Martin, "Igračka vjetrova", 2007.
glasan sam k’o crkvena zvona
ne pjevam ja bez veze
želim da me čuje ona
danima me već gleda
i leti blizu mene
na granu do mene sjeda
i pjesma mi sama krene
ja nisam profesionalac
improviziram repertoar svoj
na estradi sam marginalac
jer pjevam samo njoj
pjevati za lovu i nije neki štos
ja pjevam jer sam zaljubljen
ja sam - crni kos
© Ivica Smolec
(u verziji na zagrebačkom dijalektu - XVI Festival "Kaj - Kustošija",
tiskano u istoimenom Zborniku, Zagreb, 2007.;
Radio Martin, 2007., emisija "Igračka vjetrova"
otvorenje izložbe "Ljeto" Hrvatskog likovnog društva u galeriji "Sunce", Zagreb, 2008.;
zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče", 2009.;
antologija "Subića, hrvatski pjesnici o životinjama", V.B.Z., Zagreb, 2011.;
digitalna knjižica "Vrijeme kopčanja" na portalu "Pjesnici Ane Horvat")
Oči, vratari duše
Prekrasne, krupne, sjajne,
crne, smeđe, plave, zelene,
neugledne, žmirkave, krmeljive,
prošarane filigranom crvenim.
Stidljive ispod trepavica,
vragolaste sa strane,
direktne i pronicave,
nježne, snene, zaljubljene.
Nemirne, podmukle, vrludave,
procjenjivačke, laskajuće, lažljive.
Vratari na ulazu u druge svjetove,
svjetove iz bajki.
Ako uđeš, iza njih te čekaju
iznenađenja neizreciva,
možda dobre vile i zlatne ribice,
dvorci na maglenim brdima,
tople planete
iz paralelnih svemira.
A, možda,
žabe otrovne i rep škorpije,
poljubac crne udovice
i koktel amara s mambinom slinom.
Ako odlučiš ući,
budi hrabar i oprezan
jer njihova ljepota
možda krije bol.
Oči,
vratari duše.
© Ivica Smolec, 26. prosinac 2007.
(otvorenje izložbe "Aktovi i portreti" Hrvatskog likovnog društva, SRC Jelenovac, Zagreb 2008.)
Skupila je hrabrost i napisala pjesmu
Pisala je dugo, riječi su tekle,
duša je mrljala stranicu bijelu.
Bojala se da druge su to već rekle,
napisale ljepše tu priču cijelu.
A nije znala da baš njena je priča
biser na bijelom tom listu papira,
odraz samo njenog dragocjenog bića,
plam vatre, hlad vode, gnjev rata, raj mira.
Uvijek je ista i uvijek nova,
priča što srce nam u stihu ju piše,
dok je muškaraca, poljubaca, žena,
dok sanjar san sniva i živi i diše.
© Ivica Smolec,28.studenog 2007.
(otvorenje izložbe "Akvareli" Hrvatskog likovnog društva, galerija RUŽA, Zagreb 2008.;
zbirka "Balkanska kafenisanja", AU 2008.)
San
Na plaži maloj, skrivenoj,
ležiš, gola, na boku.
Prilazim, hipnotiziran,
poziv ti u smiješku i oku.
Dojke ti, drhtave, bubre,
napola skriva ih pramen.
Na trenutak samo sam zastao
kad more je prelilo kamen.
A obijesna voda prilazi bliže,
do tvojih stopala, pa ih liže,
stenje i ječi pa natrag gmiže
i, za trenutak, ponovo stiže.
Liježem do tebe i, nježno,
rukom ti milujem bok.
Grčiš se kao narandža
iz koje vri slatki sok.
Kose zrake umornog sunca
sakrila je oblačka sjena.
Na pladnju maestrala
mirišu kadulja, sol i žena.
Hvataš me oko vrata
i, dok naglo nadire plima,
budim se sav u znoju.
Na prozoru - snijeg i zima.
© Ivica Smolec, 22. travnja 2008.
(otvorenje izložbe "Aktovi i portreti" Hrvatskog likovnog društva, SRC Jelenovac, Zagreb, 2008.;
"Goričke večeri" 2008.;
zbirka "Balkanska kafenisanja", AU 2008.;
zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče", 2009.;
recitirano na promocijama knjige u udrugama "August Šenoa" i "Jutro poezije";
digitalna knjižica "Vrijeme kopčanja" na portalu "Pjesnici Ane Horvat")
Radio Zelina, emisija "Zakaj ne?!", 2012.
Mišem na lišće - uvenut će!
© Ivica Smolec
(otvorenje izložbe "Akvareli" Hrvatskog likovnog društva, galerija "RUŽA", Zagreb, 2008.;
časopis Udruge umjetnika "Spark" br. 11)
jedno srce mirisno obgrlilo ruže
a ruže ga zahvalno laticama liječe
vedro je to srce što cjeliva cvijeće
ono služi ruži i ruže ga služe
radosne mi misli griju akrostih
kako ga čim toplijeg poklonio bih
ako je i nespretan nesiguran tih
© Ivica Smolec, 2008.
(Javorki Pangerčić)
(na slici je Javorka sa svojim prvijencem "Lice ruže", ja sam joj u ruku stavio bijelu ružu ☺)
Mišem na pjesmu - po poklon!
© Ivica Smolec, 2008.
(digitalna knjižica "Vrijeme kopčanja" na portalu "Pjesnici Ane Horvat")
Lice
Ponekad odražava bol,
kad oko izbjegava oko
i karte se bace na stol.
Ponekad ga pozlati nada.
Kad nevolji dođe kraj,
iznutra zablista tada.
Ponekad odražava ljubav,
kad se s njim suoči
drage mu osmijeh ubav.
Bol svoju, ljubav i nadu,
ne želi pokazati svijetu
pa zato nosi bradu.
© Ivica Smolec, 23. ožujka 2009.
Sačuvaj onaj komadić neba
U prolazu prema Griču.
Znaš, ti si još mala, sretna beba
A zvijezde odasvud niču.
I dok ne shvatiš koliko sam tvoj
Sačuvaj moje riječi,
Moj osmijeh i zagrljaj i šapat moj.
O , budi sa mnom, lebdimo u sreći
Koja sva tužna sjećanja briše
I daj da te ljubim, ne govori više.
© Ivica Smolec, 1974.
(Uglazbio Neven Dužević 2008., album "Večernji vidik". Pjesmu možete skinuti ovdje)
Praizvedba, kavana Martinvs, Dugo Selo, u zgradi u kojoj je Radio Martin (na promociji dvostruke zbirke poezije
Milana Ilića "Solilokvij trijeznog alkoholičara"/"Plava Breza":
Ne slutiš koliko želim
da zaspiš na mom ramenu,
da sanjaš moje snove.
U sivilu proljetne večeri,
k tebi, tuđa djevojko,
želje mi nestašne plove.
© Ivica Smolec, 1974. (tuđoj djevojci)
Moja rijeka
Divlja i bezbrižna jurila je rijeka,
bacala se smiono niz tvrde stijene.
Pjevala je glasno svoj divlji rock
uz srebrne kapljice i kovitlac pjene.
Sišla je s mističnih maglenih planina,
smirena je nestašna razigranost njena.
Izbaci još poneki vrckavi valić
gdje prije je neobuzdano prštala pjena.
Moja rijeka sad pjeva čisti blues
jer često teče kud joj nije volja.
Zanos joj je smiren teškom ilovačom,
probija se mučno kroz šume i polja.
Na njoj nema velebnih mostova,
preko nje nikad ne kroče ljudi.
Plavi katkad da spasi život,
pa i za suše bistru vodu nudi.
Traži svoje more, plavo i bistro,
i sama je prozirna, ni dno ne krije.
Moja rijeka teče nevina i čista,
ni krv ni blato zamutilo ju nije.
© Ivica Smolec, 23. kolovoza 2005.
(Cest is d'best" festival, Zagreb 2008.;
godišnjak Srednje strukovne škole Velika Gorica "Struk VG" 2008.;
otvorenje izložbe "Raskorak" Hrvatskog likovnog društva, galerija CHROMOS, Zagreb, 2008.;
časopis Udruge umjetnika "Spark" br. 13;
zbirka "Balkanska kafenisanja", AU 2008.)
Una...
Kakvo prekrasno ime!
Za rijeku, za vode koje teku, za ženu, za kristalnu pjenu.
Za iskricu svjetla u tamnom oku, za oblinu na toplom, nježnom boku,
za srebro mjeseca na tihoj vodi, za slutnju što me ušću njenom vodi.
Una.
© Ivica Smolec, 2007.
(uglazbio Zvonko Knežević 2007.;
zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče", 2009.)
Dvorana Doma kulture, Velika Gorica, 5. studenog 2009.:
Reci!
"Reci!",
Radio Martin, "Igračka vjetrova", 2007.
ili da te ljubim?
Večer se spušta i ja se bojim
da te ne izgubim.
© Ivica Smolec, 23. kolovoza 2005.
(Radio Martin, 2007., emisija "Igračka vjetrova"
- "Tell me";
u engleskoj verziji tiskano u antologiji "Reflections And Shadows", "The Inn Scribers", 2007.)
digitalna knjižica "Vrijeme kopčanja" na portalu "Pjesnici Ane Horvat")
Moj život
Esenciju živim, pjevam,
ni vino ne blažim vodom.
Ja jurim s vjetrom u kosi,
drugi se spotiču hodom.
Al' dok k'o munja sijevam,
(što zavist stvara u zlobnih)
pod zemlju me bljesak nosi,
prepun nuspojava kobnih.
Život mali, al' samo moj,
moje tuge, sreće, čežnje,
lude misli, pčelica roj,
ljubavi divlje i nježne.
Mijenjao nikad ga ne bih
za bitak dug, miran i tih.
© Ivica Smolec, 21. srpnja 2008.
(zbirka "Balkanska kafenisanja", AU 2008.;
Radio Sljeme, emisija "Razgovor s poezijom", 2010.
recitirano na "Goričkim večerima" 2012.)
Notturno
U ove mrtve sate, dok pravednici sniju raj
komet se diže iz vode ne ogrebavši joj sjaj.
Šuma je crna od lišća, topla od perja, dlake,
prigušen čuje se jauk iz more neke svrake.
Iznad stabala i vode mjesec se smiješi, šuti,
kistom njegovim bojani, srebre se šumski puti.
Na prsa žilava bukvu stisnuo grbavi grab,
lišćem njegovim šapće joj povjetarac tih i slab.
Noć ova, utješna, nježna, usnulu šumu mazi,
slijepila mrakom krošnje, vratom mi toplo plazi.
Frizuru u glatkoj vodi provjerava drevni dub,
žir zreli ispušta meko dok naginje se nad rub.
Na hrast taj naslonjen sjedim, svog raja zanesen snom,
dok divna šuma me grli, na daleki mislim dom.
© Ivica Smolec, 28. srpnja 2008.
(zbirka "Balkanska kafenisanja", AU 2008.;
zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče", 2009.;
antologija "Stablopis, hrvatski pjesnici o stablu i šumi", Hrvatsko šumarsko društvo, Zagreb, 2011.)
Rapski memento
Na Pudarici, skrivena plaža
gdje pijesak tjera trave i stijene.
Akvamarin se iz vala seli,
kroz sjene krošnji, u oči njene.
Vali u čudu; vali su stali,
na trenutak su izgubili dah
dok ljubio je, vrućega čela,
plamtećeg srca, od strasti plah.
Skriveni cvrčci, u uzbuđenju,
o ljubavi već krajem šire trač:
mladić je neki djevojku lijepu
ljubio, tamo, uz more i drač.
Na Pudarici, val šumi priču
o divnoj curi i tom mladiću.
© Ivica Smolec, 14. rujna 2008.
(otvorenje izložbe "Raskorak" Hrvatskog likovnog društva, galerija CHROMOS, Zagreb 2008.;
zbirka "Balkanska kafenisanja", AU 2008.;
zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče", 2009.
Radio Zelina, emisija "Zakaj ne?!", 2011.)
Balada o mladiću čupave glave
Daleko negdje u svijetu, u kraju šume i trave,
gdje orhideje mirisne vise sa raskošnih grana,
živio je zgodni mladić čupave smeđe glave.
Dok je vrludao šumom jednog sunčanog dana,
već zasićen udvaranjem djevojkama jedrim, rasnim,
ljubavni zov je začuo, nježan, kroz vela lijana.
Djevojačkim glasom dirnut,grlenim, čežnjivim, glasnim,
poletio je kroz gustiš, zvižduk mu u grlu stao
kad se našao pred njenim očima blistavim, jasnim.
Ponudio joj je krilo, kupine za nju je brao,
obećao joj zaštitu, nježnost, snove, srce svoje,
sagradio gnijezdo meko - i taj je neženja pao.
Al' jednom, za kišnog dana, magla je isprala boje,
on se vraćao trudnici dragoj, duša sreće puna,
s jutarnjim suncem u oku, s obiljem hrane za troje.
Vjetar raspršuje maglu, gnijezdo obasjava luna:
mladić čupave glave, u jedinoj sobi svog stana;
krilom preko njenog tijela i mrtvim kljunom do kljuna.
© Ivica Smolec
(zbirka "Balkanska kafenisanja", AU 2008.;
zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče", 2009.)
More u krvi
(za rođendan velikom sonetistu Roki Dobri)
more se spušta more se penje
natapa slane i gorke snove
prekriva one crvene bove
slana voda u venama stenje
more je život more je svemir
alga i ikra čovjeka stvori
i da mu dušu da pjesmu zbori
koja uz nadu prosipa nemir
more je moćno more je ludo
svoje sonete u bijesu stvara
tek djelić jedan od svoga dara
prepušta nekom za divno čudo
od silnih ljudi tek časne probra
govornik njegov je roko dobra
© Ivica Smolec, 2008.
(časopis Ogranka Matice hrvatske Velike Gorice "Luč", godina 1, br. 1, lipnja 2012.)
Ljubav
Leluja uz cestu kratka haljina,
crna kosa smije se preko dlana
mladića koji u zanosu lebdi
kraj dvorišnih vrata njezinog stana.
Pored njih prolazi pas, za njim žena.
Saginje se žena i mazi svog psa.
Iz mahanja repa odanost pršti,
u ženinom oku čarolija sja.
Iz suprotnog smjera, neki sijedi par,
spletenih ruku, na trenutak stao
i, dok je djevojka trčala u stan,
starački cjelov na lice je pao.
U sjeni terase ispijam kavu,
zbog bljeska ljubavi saginjem glavu.
© Ivica Smolec, 25. veljače 2009.
(otvorenje izložbe HLD-a, galerija "Zrin", Zagreb, 2009.;
tribina "Kutrič", Zagreb, 2009.;
zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče", 2009.;
digitalna knjižica "Vrijeme kopčanja" na portalu "Pjesnici Ane Horvat")
Spavaj, Zagrebe moj!
"Spavaj, Zagrebe moj!"
Nitko me ne čeka
i ovaj prazni noćni tramvaj
propuštam spokojno.
Sitna kiša, gusta,
pretvara semafor u ružu.
Na sjajnom asfaltu
iskre se pàle kapi.
Obilazim svetište mladosti svoje.
Hladan je Meštrovićev Zdenac,
usnule su glave oko njega.
Jedino ona usamljena,
s mojim potpisom,
izblijedjelim,
desetljećima starim,
budna je.
Zamišljeno gleda smeđi list
što u crnoj vodi pleše,
bez volje, u ritmu kiše,
iznad novčića sreće nečije.
Spavaj, Zagrebe moj!
Ja tiho hodam, da te ne probudim.
Jer te volim.
© Ivica Smolec, 4. veljače 2009.
(otvorenje izložbe HLD-a, galerija "Zrin", 2009.;
tribina "Kutrič", Zagreb, 2009.)
Sonet o Zagrebu i meni
Rođen sam iznad mog Zagreba, na brijegu,
srećom me i tugom darivao taj grad.
Pol stoljeća s njime u suncu, po snijegu,
kao sijedi purger ću umrijet sretan, mlad.
Jer Zagreb te voli ako mu dozvoliš,
jer Zagreb moj nježno svoju djecu grli.
Umrijet ćeš spokojan ak' ti njega voliš,
k'o svi tvoji dragi što su u njem mrli.
Nisu Zagreb samo ulice i zgrade,
ma nisu to samo ni Maksimir i Cmrok!
Riječi "Kak si, rista?" koje uho slade
i osmijeh mi šire kada uzvratim s "Bok!".
Kad me teški vjetar u tuđini brije,
moj Zagreb me zove: "Vrni se čim prije!"
© Ivica Smolec, 15. lipnja 2009.
(u verziji na zagrebačkom dijalektu izvedeno na XVIII festivalu "Kaj u Kustošiji", Zagreb, 2009. i tiskano u istoimenom zborniku)
ANKETA
Bilo bi lijepo da nađete malo vremena i volje za glasanje u anketi.
Ako se na ovoj stranici nalazi neka pjesma koja vas je posebno taknula, izaberite ju i potvrdite izbor. Hvala unaprijed!
