Vode teku dalje 
živih posjetitelja trenutno. Do sada: duša.
Users online script by Stats and counter by
Posjetitelji od lipnja 2009.:
Deset zadnjih posjeta:
Zadnji put radio sam na stranici 22/02/10 |
1. nagrada10. književni natječaj "Albatros 2004"Radnja romana odvija se dijelom u Hrvatskoj, u gradu Velika Gorica, a dijelom u austrijskoj pokrajini Burgenland (Gradišće). Roman se bavi temom prijateljstva, ljubavi i nesreća koje svakog od nas mogu pogoditi. Kroz nedaće mojih likova želio sam vam ucijepiti vjeru u prijatelje i nadu u sutra.
Recenzije i mišljenja
Ponešto o ljudima spomenutim na ovoj stranici Slike s promocije
Roman je ocijenio i dodijelio mu 1. nagradu na natječaju prosudbeni odbor u sastavu:
Naslovnu stranicu knjige izradio je slikar Mate Lovrić.
Dogradonačelnik Velike Gorice (lijevo) upravo mi je predao diplomu, umjetnički akvarel slikara Mate Lovrića (Foto: D. Zorc)
Božidar Prosenjak:
Život sa spaljenim snovima - iz recenzije
Roman "Vode teku dalje" (Ivica Smolec) zrelo je prozno autorsko djelo. Sadrži mnoge elemente dobre lektire. Uza sve to, radnja je najvećim dijelom smještena u Veliku Goricu, pa ima i stanovitu domicilnu zanimljivost.
- - - - -
Roman traži odgovor na pitanje kako se osoviti u duši nakon silnih gubitaka i velikih padova. Kako živjeti sa spaljenim snovima? Upravo centralni lik u kojem je sjecište dviju velikih tragedija, “Ludi Iva”, čovjek koji je dva puta u životu izgubio voljenu ženu i dijete, pronalazi izlaz u novi život u skrbi za druge. Tako iznova nalazi ljubav. Prazna duša postaje opet ispunjena.
- - - - -
U romanu su plastično i živo ocrtani likovi gubitnici ali i likovi pobjednici. Između njih je tanka stuba, no ponekad nepremostiva. Za nju je potrebna vjera da će se ljubav uvijek iznova dogoditi onima koji je vruće očekuju. Tako ljudska duša više ne kalkulira, nego se daje sva, bez zaostatka.
- - - - -
U borbi za te vrline angažiran je i autor ovog romana koji to čini perom i naravno, vlastitom dušom, u svom najplemenitijem nastojanju.
Maja Gjerek:
Roman o spasonosnom prijateljstvu - iz recenzije
Tema romana Ivice Smoleca "Vode teku dalje" životna je priča čovjeka kojeg udarci sudbine nisu štedjeli, no koji ipak u sebi nalazi snage nastaviti dalje i pomoći drugima na njihovom, često tegobnom, putu.
- - - - -
Dodatno zanimljivom strukturu knjige čini uspješno realizirana ideja da se kao središnja postavi priča o dječaku – mladiću, čiji je lik obilježen odrastanjem bez majke i skromnim životom uz oca, te vjernog psa, zadugo jedinog dječakovog prijatelja.
- - - - -
Vrijednost je ovog romana u očitoj ljubavi autora prema opisanim likovima, njegovoj sposobnosti da nam ih približi i učini gotovo opipljivima, pa nam se poslije čitanja čini da smo ih doista upoznali i skupa s njima strepili i nadali se.
Ivica Smolec vješt je pripovjedač, koji uspijeva svom čitatelju, kao i njegov glavni junak (odnosno Ivo – Hans) slušatelju, bez uljepšavanja stvarnosti i ljudskih sudbina, pokazati veličinu i snagu prijateljstva te velikodušja i neprocjenjiv značaj svake na pomoć drugome pružene ruke. Uspijeva nas, uvjerljivo i toplo, ovim romanom podsjetiti da smo svi jednako ranjivi i puni čežnje za ljubavlju, i dobrotom, i prisnošću, te usprkos svim prividima maleni, no jednako važni Bogu.
Matija Turčin (pisac, webmaster):
E-mail, 7. kolovoza 2004. (nakon čitanja rukopisa):
Vidim po romanu da Vam jako dobro ide slaganje priče, razvijanje fabule i ubacivanje likova. Priča skreće u malene rukavce, taman toliko velike da budu zanimljivi, a opet, toliko male da se održava cjelina same radnje. Sviđa mi se ideja priče u priči, pogotovo na način na koji ste to Vi uklopili. Zaista je jako dobro odrađena. Od dijela kad Alan upoznaje Lanu priča se produbljuje i počinje razvijati. Moram priznati da je onaj dio, kad „Ludi Iva“ počinje pjevati „Summertime...“, i kad se shvati da je to Hans sa početka price, iz mene izmamio jedan „Ha!“ (i začuđeni pogled moje djevojke) :-) Odlično napravljeno, i sa strane same priče, kao i sa one „tehnicke“, o kojoj "obični" citatelji obicno ne razmisljaju.
- - - - -
Nemojte mijenjati niti pokušavati ništa ispravljati – ostavite kako jest. Jer knjiga je zaista jako dobra.
Martina Martinjak (18), učenica 4. razreda gimnazije:
E-mail, 6. srpnja 2004. (nakon čitanja rukopisa):
Dobra Vam večer, dragi Ivica!!! Ne znam kako da počnem ovaj mail i što da kažem, a želim reći toliko toga...! Skinula sam Vaš roman i počela ga čitati, stigla sam do “Lana na moru”! Ovako dobar roman nisam čitala stvarno dugo! Ne znam zašto ste uopće pomislili da ne bi bio pristupačan mladima mojih godina?! Upravo takvo nešto je ono što nas zanima! Kad bi mi lektira bila puna takvih knjiga čitala bih ih dan i noć! Jednostavno ste me očarali! Sviđa mi se baš svaki dio koji sam do sada pročitala! Jako mi je drago da sam u romanu na neki način pronašla sebe! Ako smijem reći - prijateljstva Hansa i Brigit, kao i ono Ive i Alana pomalo me podsjetilo na moje prijateljstvo s Vama (jeste mi prijatelj, jel da? :) ).
- - - - -
13. srpnja 2004.:
- - - - -
Ne mogu izdvojiti dio koji me je najviše rastužio, no cijeli roman mi je izmamio suze na oči! Učinili ste dobar korak što ste napisali ovaj roman jer sam sigurna da će se svidjeti baš svima, starima, mladima, svejedno je!!
- - - - -
Kad mi se nakon čitanja dogodi da poželim upoznati sve te likove iz romana, onda sam 100% sigurna da je roman dobar! A kod Vašeg romana sam to poželjela! Pišite i dalje, dragi gospodine Ivica, jer Vam to leži!
- - - - -
Puno pozdrava!
Tina
Verica Peacock, Engleska
At last I've finished reading Vode Teku Dalje and have enjoyed it, though it made me sad to think that people in wheelchairs feel suicidal, but can imagine that it is easy to think that normal life is impossible after such accidents. How much of the book is autobiographical? When I think of all our friends in Graham's Paralympic Skiing Team hurtling down the mountains in sit skis at fantastic speeds and then dancing the night away in their wheelchairs, my admiration knows no bounds. They must also feel, at times, despair, I can understand.
- - - - -
Anyway, your book is excellent and the story does end on an upbeat note! Incidentally, the last book I read in Croatian, apart from poetry, is Na Drini Cuprija by the only Jugoslav who won a Nobel Prize for literature, so your book is in good company.
Ratko, čitatelj iz Njemačke, neka ostane anoniman:
Roman me bacio u offside - u onoj jednoj rečenici, pri kraju "Nije želio da itko primijeti da su njegove suzne žlijezde opet proradile nakon dugih godina." Nisu pravo proradile al' osjetio sam da ih još imam, javile su se... A tako su kamene i ispijene! Sve se iz njih davnih godina "iscijedilo", nema više šta. Samo mi je jos jedan adut ostao u rukavu, desetogodišnja kćerkica, jedini oslonac u ovom ogađenom životu, jedina kočnica na kolicima koja stoje iznad Crnog jezera. ......................
Dugo vremena me nije jedan roman ovako dirnuo, ovo je stvarno iskreno rečeno. Zadnji je bio "Svi me vole, samo tata ne" od Đure Zrakića. Tad me je isto duboko "bocnulo" na ranjivo mjesto.
Htio bih ti samo reći da ne ostaneš na ovom jednom romanu jer ima ljudi kojima takvi romani nešto znače. Romani koji nisu samo jednom pročitani. Izvanredna knjiga, druge riječi nemam u svome rječniku. Nastavi dalje!!!
Ovo je još jedna predivna rečenica s kraja: "Prijatelje ne tražimo, oni se jednostavno dogode". Ostala je memorirana! :))
Goričanka, članica velikogoričkog foruma:
Kraj mi je, kao i kod svake dobre knjige, došao prebrzo... Ono što me privuklo svakodnevnom čitanju je izuzetan emocionalni naboj od prvog do zadnjeg slova. Ne sjećam se kad sam zadnji put neku knjigu proživjela tako intenzivno i osobno, kao da sam i sama dio priče. Mislim da će ta emocija biti ono po čemu ću je pamtiti i kad zaboravim imena glavnih likova.
Još ponešto o ljudima spomenutim na ovoj stranici, abecednim redom:
Slijeva: Mato Lovrić, Božidar Prosenjak, Maja Gjerek, Ivica Smolec, Dragutin Bukovec (Foto: D. Zorc)
Dragutin Bukovec
Drago je urednik biblioteke "Albatros" i urednik moje knjige. To je srdačan čovjek s kojim je lijepo i surađivati i neformalno se družiti. Stekao sam dojam da ga i njegova ekipa u Odjelu za kulturu i izdavaštvo POU VG cijeni i simpatizira. Odlično zna svoj posao ali je uvijek spreman razmotriti sugestije i tražiti kompromis.
Lijepa i nježna, naizgled krhka a zapravo snažna duša, koja svoju snagu i stvaralačku inspiraciju crpi iz vjere i ljubavi. Ljude može jednako voljeti i ateist, ali istinski vjernik mora voljeti bližnjeg, pa Maja to i čini. Upoznao sam ju na promociji mog prvog romana. Pročitao sam njene knjige "Konjanik i dijete" i "Agora" koje mi je s posvetama poklonila, prvu povodom Božića 2004. a drugu na promociji knjiga "Konjanik i dijete" i "Metafizički prozor", 02.03.2005. u prostorijama DHK u Zagrebu. Njena proza je zapravo poezija, pisana tako da ispuni redove u knjizi najčešće od lijeve do desne margine. Na nekim stranicama margine nisu dodirnute jer je u roman uvijek umetnuta i poneka prekrasna, topla ljubavna pjesma. Majina su razmišljanja, koja nudi i čitatelju, na granici između snova i zbilje, prepuna nježnih, pastelnih i lepršavih opisa ljudi, ljubavi, događaja, uspomena, vjerskih vizija. Ljudske sudbine opisuje nam oprezno, sućutno, kao da se boji da nas ne povrijedi riječima nasilja, mržnje, patnje. Njeno pisanje vrvi prekrasnim usporedbama koje nam može dočarati samo istančani promatrač života i prirode, samo netko tko je sposoban izaći iz vremena i prostora i promatrati zbivanja "sa strane". Maja ne kudi i ne mrzi, Maja prašta i voli. Zbog toga - volim Maju. Smatram ju prijateljicom. Zadnjih godina bila je dopredsjednica Društva hrvatskih književnika.
Mato Lovrić
Matu često susrećem na promocijama knjiga i drugim kulturnim događanjima. Oduševljen sam slikom koju je izradio za naslovnu stranicu moje knjige. Tu prekrasnu sliku doživljavam kao posebnu recenziju jer je njen autor, ne riječima, nego alatom koji bolje pozna, prikazao tri Alanova svijeta. Problem mi stvara njegov umjetnički akvarel koji je ujedno i diploma i koji mi je predao dogradonačelnik Velike Gorice, jer u mojem malom stanu nemam mjesto na koje bih ga mogao objesiti.
Martina Martinjak
Mlada djevojka koja piše poeziju i sanja svoju budućnost. Naravno, ne može i ne zna planirati predaleko, ali zna da želi studirati a zatim se udati, imati djecu, biti sretna... I publicirati svoje pjesme.
Verica i njen suprug Graham su dragi prijatelji iz Harlowa u Engleskoj. Tiskala je autobiografiju "The Find" o svom teškom i burnom djetinjstvu i mladosti. Piše pjesme, novinske kolumne, društveno je angažirana.
Božidar Prosenjak
Višestruko je nagrađivan za rad u kulturi. Voli djecu, školska lektira bila bi okrnjena bez njegovih djela. Ima, kao i Maja, visoke moralne kriterije.
Kao i kod Maje, zavarat će vas kod upoznavanja prvi dojam. Matija je mlad čovjek velike energije i dobrog ukusa, koji je odabrao pero (tastaturu) za eksponiranje svojih razmišljanja. Pročitao sam oba romana koja je do sada napisao i jednu od njegovih kratkih priča. Iako sam druge životne dobi, spontano sam se poistovjetio sa "Sinom kiše", jer su životni problemi univerzalni i u onom tko ih je doživio u bilo kojem periodu svog života ostavljaju trajan trag.
KONTAKT S IZDAVAČEM KNJIGE:
Voditelj Odjela za kulturu i izdavaštvo POU Velika Gorica: Drago Bukovec Tel: 01 6259 811 e-mail: kultura@pouvg.hr
|
